Najznačajnija medna paša za istarske pčelare, ona bagremova, ovog je proljeća potpuno podbacila i domaćeg bagremovog meda u narednih godinu dana doslovce gotovo da i neće biti, saznajemo od predsjednika pazinske Pčelarske udruge Lipa, Ranka Anđelinija.
Bagrem uobičajeno cvate od kraja travnja do kraja svibnja, i u to vrijeme istarski pčelari imaju najviše posla, jer im baš to razdoblje daje 70 posto cjelokupne njihove proizvodnje. Što to znači za istarska pčelarska domaćinstva, neka pokaže ova pojednostavljena i gruba procjena: s ukupno 13.000 košnica od kojih svaka daje u prosjeku po 20 kilograma meda, u Istri se godišnje proizvodi ukupno oko 260 tona svih vrsta meda. Ako bagremov med u toj količini sudjeluje s oko 70 posto, to je onda oko 180 tona domaćeg istarskog bagremovog meda godišnje. Ako pretpostavimo da se bagremov med prodaje po prosječnoj cijeni od 50 kuna za kilogram (ostale su vrste, osim kaduljinog meda, nešto jeftinije), na bagremovom medu istarski pčelari teoretski godišnje zarađuju oko devet milijuna kuna. Toliko su oni, eto, ovog proljeća uglavnom izgubili.
Naime, bagrem je ovog proljeća cvjetao, i to intenzivno, što smo svi vidjeli, ali nije, pčelarskim rječnikom rečeno, "medio", jer zbog tople zime biljke nisu uobičajeno mirovale, svi su im sokovi i dalje kolali, i do vremena cvatnje bagrem se "izmorio", cvjetovi nisu izlučivali nektar i pčele nisu imale što sakupljati, osim peludi. Najznačajnija istarska medna paša tako je ostala na suhom, a prinos bagremovog meda podbacio je u cijeloj Istri u prosjeku čak 90 posto! Prema Anđelinijevim informacijama s terena, na pojedinim mikrolokacijama neki su pčelari uspjeli izvrcati nešto bagremovog meda, ali u doista zanemarivim količinama, i takvi se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Jedina riječ za opis rezultata bagremove paše je - katastrofa.
No, loša bagremova paša nije samo ekonomska katastrofa za pčelare, već je i biološka katastrofa za pčele, jer u košnicama nema dovoljno meda potrebnog za puko preživljavanje pčelinjih zajednica. To će biti posebno opasno tijekom ljetnih sušnih mjeseci, srpnja i kolovoza, kada će pčelari svoje pčele morati prihranjivati. Štoviše, u nekim se dijelovima Istre već sada košnice moraju prihranjivati da pčele u njima ne bi pougibale od gladi. (D. ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU