Svoju nam je tešku životnu pricu Jasmina Nikifor, nezaposlena samohrana majka s troje malodobne djece, prvi put ispricala prije približno godinu dana. Dobri su im ljudi, a medu njima ekipa iz Zagrebacke banke na celu s Elenom Bernobic i kolektiv Glasa Istre, tada uljepšali blagdane prikupivši odjecu, hranu, razne potrepštine, igracke i nešto novca.
Gospoda iz Poreca poklonila im je rabljenu šivacu mašinu kojom se Jasmina dobro zna služiti te ju je poželjela da bi prehranjivala djecu kao krojacica.
No, osnovni je problem ne samo ostao, vec se i pogoršao, i njegovo je rješenje teško ocekivati putem apela na humanost - neophodan je angažman nadležnih institucija. Ova obitelj još uvijek živi u trošnom stanu punom vlage i plijesni u Jukima kraj Kaštela koji mjesecno placa 1.500 kuna bez režija, a buduci da prošli mjesec Jasmina nije mogla podmiriti zakupninu, vlasnik joj je dao rok do 19. prosinca da iseli.
Život u vlazi
"Nemamo kamo. Tražila sam smještaj na Bujštini, u Porecu, Pazinu, Puli…, ali nitko ne želi uzeti u podstanarstvo samohranog roditelja s troje djece. Ovdje živimo vec dvije godine, spavamo na ova dva kauca u dnevnom dijelu, gdje je pecica, odjecu držim u najlonima i stalno prozracujem, pa ipak dosta toga na kraju treba baciti.
Uredila sam sve to i održavam najbolje što mogu, no krov prokišnjava, a vlasnik, kojeg sam u više navrata molila da mi smanji zakupninu, stalno to odgada iz financijskih razloga. Kad pada kiša, voda curi na sve strane i moram postavljati lonce i kante.
Najveca mi je želja pronaci topao i suh dom za moju djecu - kod ljudi kojima bih zauzvrat cistila kucu i održavala vrt, ili socijalni stan, za koji sam dala zahtjev u Gradu Bujama. Više sam puta pitala, ali iz Grada odgovora nema, a u Centru kažu da sama moram pronaci smještaj. Dovoljna je soba s kuhinjom i kupaonicom, koje mogu sama osposobiti.
Nikakvog posla se ne bojim - znam zidati, postavljati plocice…", kaže naša sugovornica. Pokazuje nam, pritom, dio plafona koji je nedavno pao u kuhinji i vodi nas strmim stepenicama u sobe u kojima ne borave, rasporedene na dva kata, uredne, ali s nepodnošljivim mirisom vlage.
U suhom i zdravijem bi ambijentu mogla konacno poceti šivati i za druge. A do ožujka iduce godine, kad prestaje primati porodiljnu naknadu, želi pronaci posao, u nekoj kuhinji možda, kao cistacica ili u hortikulturi. Dosad to nije bila u mogucnosti, objašnjava, jer nije imala kome ostaviti mališana koji je prerano roden i pri porodu je ostao bez kisika te su mu potrebne posebna njega i redovite lijecnicke kontrole.
Samo da su djeca cista i sita
"Kljucni ce pregled biti kad navrši tri godine, u travnju, kad ce lijecnici utvrditi kako se razvija, što je važno i zbog upisa u vrtic. Nadam se da ce sve biti u redu", veli Jasmina.
Osim njega, treba misliti i na 11-godišnjeg djecaka i 15-godišnju djevojcicu, koja je pocela pohadati Strukovnu školu u Puli prema posebnom programu, za što troškove snosi nadležno ministarstvo, pa kuci dolazi vikendom i praznicima.
"Zadovoljna je i dobro joj ide, s ponosom kaže Jasmina, koja u meduvremenu i dalje prikuplja plasticnu ambalažu i željezo te pomaže susjedima u polju ili kod sjece drva za ogrjev jer s porodiljnom naknadom, djecjim doplatkom i stalnom novcanom pomoci Centra za socijalnu skrb ne uspijeva doci do tri tisuce kuna mjesecno.
Za odlazak kod lijecnika i druga putovanja ovisna je o susjedima, koji joj pomažu buduci da stari automobil koji joj je jedan od njih poklonio više nije u voznom stanju. Do Buja, kad nema druge solucije, zna se uputiti i pješice. U svoje 33 godine iskusila je odrastanje u kamp-prikolici u Višnjanu, odustajanje od srednje škole za kuharicu zbog artroze, zbog cega i danas žali, te tri propale veze pune nasilja. Živjela je u Porecu i okolici Pule, a na podrucje Buja došla je prije dvije godine i prebivalište prijavila prije godinu dana.
"Na prvom mi je mjestu da su djeca sita i cista, da redovno idu u školu i da dobro odrastaju. Iskreno zahvaljujem svima koji su mi dosad pomogli, ali u ovoj situaciji sam nemocna. Sa zebnjom gledam kalendar i brojim koliko nam preostaje do dana kad cemo morati izaci na ulicu", kaže Jasmina. (K. FLEGAR)
Dogradonacelnica Jelicich Buic: Soluciju cemo naci
"Soluciju cemo naci, makar morala ja osobno, zajedno s clanovima
gradskih stranaka i udruga, zasukati rukave i osposobiti slobodan
gradski stan koji treba temeljitu obnovu da bi postao useljiv.
Tražimo
slobodan stambeni prostor za koji bi Grad mogao placati najamninu, što
bi moglo biti privremeno rješenje", rekla je zamjenica bujskog
gradonacelnika Marianna Jelicich Buic nakon što smo joj dali malo
vremena da se u gradskoj upravi i Centru za socijalnu skrb informira o
slucaju Jasmine Nikifor.
Napomenula je da je zahtjev za stan zaprimljen tek prošlog mjeseca i
da u Bujama živi još nekoliko osoba u slicnoj situaciji, dvoje ili troje
njih u gradskim stanovima koji ne ispunjavaju potrebne uvjete te bi ih
takoder trebalo urediti, za što u gradskom proracunu trenutno nema
novca.
Kazala je i da Grad u okvirima svojih mogucnosti pomaže
Jasmini - ove su godine placali troškove struje, za sina osnovca
financiraju produženi boravak u školi, a dodijelili su joj i jednokratnu
novcanu pomoc.
Centar za socijalnu skrb radi sve što može
V.d. ravnatelja Centra za socijalnu skrb Zvonko Dominez kaže da
vode brigu o Jasmininoj obitelji i pomažu koliko god im to mogucnosti i
zakonske odredbe dozvoljavaju.
"Nemamo na raspolaganju stambene prostore niti utjecaj na stambenu
politiku. Medutim, mogu vam reci da se po privatnoj liniji trudimo nešto
pronaci. Ta je obitelj korisnica stalne novcane pomoci, a dobiva i
povremene novcane pomoci", objasnio je Dominez.