Na recepciji Etnografskog muzeja Istre, u prizemnom kamenom predvorju Kaštela, tamo gdje se kupuju ulaznice, katalozi i suveniri, tablet kojeg ranije nije bilo emitira video-zapis u kojem tisućugodišnja pazinska tvrđava doživljava čudesne metamorfoze. U prvoj dvorani starog stalnog postava, onoj s narodnim nošnjama, u jednoj je vitrini nešto na što oko čestog posjetitelja muzeja nije naviklo: čudan kostim iz kojeg vire kablovi, pletenice, tako nešto. Na zid su na nekoliko mjesta pričvršćeni polirani i izbrušeni ali očito korozijom nagriženi dijelovi nekih metalnih predmeta: jednako bismo mogli pomisliti da su to ostaci kosira, kao i klingonskoga bat'letha.
U sljedećoj prostoriji, prozora zastrtih crvenim folijama, središnju poziciju zauzima antropomorfna skulptura od žičane konstrukcije, stiroporne mase, i još mnogih drugih materijala i detalja; na zidu se sivi višeslojna grafika s tajanstvenim oblicima i simbolima, na jednom se zidu projicira novi video sa snimkama čudnih bića iz podzemlja, dok iz kutaka motre figure filmskih izvanzemaljaca, ali malih. Usponom preko dviju-tri stepenica dolazi se do prostorije u kojoj je rekonstruirana tradicijska istarska kuhinja, ali tamo za stolom sjede čudni patuljci glatkih voštanih glava, bez očiju, nosova ili usta, a pod stolom se kriju ostaci ogromnoga kostura…
U starija vremena ovakvi bi se neobični dodaci standardnim muzejskim eksponatima nazivali "umjetničkom diverzijom", no opisani prizori pripadaju izložbi odnosno instalaciji koju je u dijelu prostora pazinskog etnografskog muzeja Istre postavila umjetnička skupina Tarwuk iz New Yorka, koju čine umjetnici Bruno Pogačnik i Ivana Vukšić. Uz pomoć kustosice Tamare Nikolić Đerić oni su u dio stalnog postava pazinskog muzeja "intervenirali" unoseći u njega sadržaje koji po njihovoj zamisli mijenjaju koncept i značenje čitave lokacije. Zatečeno stanje isprepliće se s mitološkim i literarnim nasljeđem, zamisli Julesa Vernea kroz tu njihovu intervenciju susreću se s istarskim divovima, štrigama, macvalićima i ostalim nadnaravnim bićima, zapravo se cijeli kompleks Kaštela i Pazinske jame pod njim interpretira kao živo biće s vlastitim svojstvima i htijenjima, s nizom sebi podčinjenih neobičnih bića, stvari i pojava.
Čitava ova intervencija naslovljena je poduljim i na prvi pogled neobičnim nazivom - "Tout est pret. Au premier signal que vous nous enverrez de Trieste, tous se leveront en masse pour l'independence de la Hongrie. Xrzah". Riječ je međutim o tekstu šifrirane poruke koju su urotnici iz Trsta poslali sunarodnjacima u Mađarskoj u romanu Julesa Vernea "Mathias Sandorf", koja je poslužila kao svojevrsni okidač daljeg tijeka radnje koji je Verneove junake doveo do pazinskog Kaštela i odveo ih dalje kroz pazinsku jamu. Kako je rečeno na otvorenju ove neobične izložbe, umjetnički tandem Tarwuk je svojim "ulaskom" u institucionalnu strukturu Etnografskog muzeja Istre nastojao ukazati na ono što u svakodnevici ne vidimo, a pripada sferama fantastike i magije, naglašava iznimnost mjesta i premošćuje jaz između kulturnih razdoblja i pogleda.
Slične vizualno-tehničke intervencije pretrpjele su i muzejske službene web-stranice. Ova će neobična intervencija u postav pazinskog Etnografskog muzeja Istre posjetiteljima biti dostupna do 1. prosinca. (Napisao i snimio Davor ŠIŠOVIĆ)