Totalni rock 'n' roll i maksimum energije obecali su decki iz americkog benda Karma To Burn te su upravo to sinoc i isporucili. U prostoru Studentske udruge Pula u Rojcu pokazali su da instrumentalni rock i metal ne moraju biti dosadni ako ih stvaraju i izvode ljudi koji za to imaju poseban senzibilitet, a Mullins, Mecum i Oswald itekako osjecaju ovo što rade.
Iako su svirali tek nešto manje od sat i pol, svoj su posao odradili do kraja. Moglo je trajati duže (pa i krace), ali to nije bitno. U ovom slucaju je bitno što smo dobili, a dobili smo koncert odsviran do maksimuma u kojem su mogli uživati i oni koji ne vole stoner rock i stoner metal.
Zapravo, baš bi oni koji inace ne vole ili ne znaju što je to stoner rock trebali uživo cuti Karma To Burn, a sigurni smo da bi se svakome tko iole voli heavy metal ili neki od njegovih podžanrova ili kombinacija s drugim pravcima ovo dopalo.
Prvih cetrdeset minuta bend odraduje bez stanki, kao da se radi o jednoj pjesmi, ali i cijeli nastup zvuci kao jedna dugacka pjesma. Nema rijeci, ali ima ritma i emocija, neke unutrašnje magije kojoj je lako prepustiti se. I baš kada nam se ucini da se pocinju ponavljati, ispale neku novu glazbenu frazu koja nas ponovo osvoji.
Zanimljivo je i da im pjesme nemaju neke misticne nazive, nego su gotovo sve oznacene brojevima. Zato cemo prvi put prenijeti i kompletnu set listu pjesama koje su odsvirali. To su redom "47", "8", "39", "41", "14", "34", "42", "5", "7", "19", "32", "28", "20" i za bis "30", "15", "36".
Kao što je Mullins rekao u jednom intervjuu, jedino njihove rijetke pjesme na kojima imaju pjevaca nose naziv koji nije brojcan. Instrumentale oznacavaju brojevima.
Ljubitelji i poznavatelji glazbene alternative s kojima smo razmijenili dojmove nakon koncerta bili su i više nego zadovoljni, a spomenimo da su neki potegli cak iz Nizozemske da bi prisustvovali ovom koncertu. (Mladen RADIC; snimio Dejan ŠTIFANIC)