Obala oko Pule posljednjih godina sve je bogatija staništima periski, a ove su školjke, koje za oseke vire iz mora, posebno brojne u Vinkuranskoj vali, na području od Park šume Soline (iza Pješčane Uvale prema Vinkuranu) pa do kampa Indije u Banjolama
Periska je posljednjih 30 i više godina rijetka školjka, ali je još uvijek možemo pronaći duž čitave jadranske obale. Najčešće je nalazimo u zaštićenim zaljevima i uvalama, u mekom muljevitom dnu. Šećući obalom oko Pule, posljednjih godina primijetio sam sve veći broj periski, naročito u Vinkuranskoj vali, na području od Solina (Park šuma iza Pješčane Uvale prema Vinkuranu) pa do kampa Indije u Banjolama. Uz ugodnu šetnju na ovom potezu imati ćete priliku vidjeti veća i manja staništa ove školjke, i stoga put pod noge i krenimo na izlet, upravo sada, u ožujku kada su oseke velike i mnogobrojne školjke vire iz vode.
Zanimljive vizure
Moja preporuka je da krenete iz Pješčane uvale gdje se na kraju Trećeg ogranka nalazi omanje parkiralište, odmah iznad mora. Tu trebate, gledajući prema moru, krenuti lijevo i već nakon stotinjak metara naići ćete na ulaznu tablu za Park šumu Soline, koja je pod upravom Javne ustanove Kamenjak, a koja se, uzgred rečeno, osim ponekih i rijetkih zahvata ne brine pretjerano o ovom području. Vjerojatno i zato jer je riječ o manjoj površini, obala nije atraktivna kao na Kamenjaku, ne naplaćuje se ulaz pa ne donosi ni prihod. Ova mala kritika nije zlonamjerna, već je više želja da se šuma bolje održava i čisti.
Nakon ulaska u Soline stići ćete do betonskog bunkera, te tu nemojte skrenuti lijevo strmom uzbrdicom već idite ravno lijepo očišćenom i dobro prohodnom stazom. Uskoro ćete naići na klupe sa stolom za odmor te na drveni vidikovac podignut dva metra iznad zemlje. Dvjesto metara dalje staza se račva, te se uputite desno dolje, pored male drvene kućice stazom uz more.
Sa staze je na više mjesta moguće doći do same obale, a posebno je interesantna uvučena uvalica, koja se nalazi dvjestotinjak metara od drvene kućice. Tu ćete naići na prvo stanište periski uz pravo bogatstvo morske faune, neobičnih oblika i boja.
Periska je još od 1977. godine zakonom zaštićena vrsta te je zabranjeno vađenje ove školjke. No, kada bi to i pokušali učiniti, teško da ćete uspjeti. Naime, trećina školjke je ukopana u mulj te se teško vadi. Čak i samo zagazite par metara u uvalu, što sam ja učinio radi fotografiranja školjke iz blizine, izlaziti ćete mukotrpno iz gustog mulja bez oslonca za ruke, a noge će vam nakon izlaska biti kao da su zagipsane crnim blatom. Zato uživajte u pogledu na školjke, ionako su na par metara od vas.
Sedam kilometara duga staza
Najveće stanište gdje ćete vidjeti doslovce na stotine školjki nalazi se kraj zaljeva. Do njega ćete stići nastavivši putem kroz šumu uz more do pješčane plaže u kojoj je omanji beach bar. Tu se držite desno uz more i nastavite isto tako lijepom šumovitom priobalnom stazom do ušća zaljeva. Meni najljepše stanište nalazi se kilometar dalje. Treba proći šetnicom uz sprave za vježbanje do lučice Banjole, zatim prije asfalta ići desno ispod posljednjeg niza kuća uz more te nakon laganog uspona opet desno do staze uz obalu. I tu smo. Ispod nas se nalazi prelijepi zaljev, za vrijeme oseke pun vidljivih periski, smećkasto zelenog mulja, a nerijetko se vidi i jato neke vrste čaplji. Od tuda najljepše je nastaviti istim putem do nasute plaže s karakterističnom stijenom, te se vratiti istim putem ili makadamom do prve ceste u Banjolama i lijevo nizbrdo natrag u lučicu te prema Pješčanoj uvali.
Opisana staza duga je oko sedam kilometra, do navedene plaže i natrag, tako da možete uživati uz zastajkivanja i nekoliko sati. Nije obilježena, ali nije ni teška za orijentaciju jer je jedina i dobro prohodna.
Napisao i snimio Jure Vojak