Prošla, 2015. godina je za nama, a lijep dio Istre i okolice smo kroz ovu seriju malih reportaža i prijedloga kamo i kako provesti dan ili par sati na otvorenom i na zanimljivim mjestima i obišli. No, kako to i u životu često biva, samo malom promjenom perspektive otvaraju se uvijek nove i zanimljive teme, krajolici, mjesta i putovi koji zaslužuju barem malo pažnje i vrijedno ih je posjetiti, nešto od njih naučiti i uživati u vremenu provedenom vani u prirodi, na zanimljivim mjestima.
Dani su još uvijek kratki, zato će i moj prijedlog za ovaj vikend biti kratka i zanimljiva šetnja. U slučaju lošeg vremena odgodite izlet za koji tjedan, ali ga pokušajte zapamtiti, lijepo je to, slikovito i primjereno svima mjesto. Ne zahtijeva posebnu opremu ni znanje, pa pođimo slikom i riječju na kratko putovanje.
Stari Kožljak
Danas ruševni, ali i dobrim dijelom sačuvani kaštel smješten na padinama planinskog grebena koji od vrha Učke lagano vijuga prema Sisolu i dalje prema Plominu, naći ćete lako. Na lokalnoj cesti koja vodi od Vozilića prema Šušnjevici nalazi se odvojak (ovisno s koje strane dolazite, ali strmo uzbrdo) za malo mjesto Zagrad. Kilometar strme ceste koja prelazi prugu (danas izvan funkcije) Lupoglav – Štalije i u slikovitom ste i uglavnom nenaseljenom Zagradu. Potražite primjereno mjesto za parking da ne biste smetali ostalim posjetiteljima ili mještanima. Tu ste samo desetak minuta od Kaštela. Putokaz vam je planinarska markacija za Prodol, Stari Kožljak, Katun i Sv. Jelenu.
Dio bogate povijesti Starog Kožljaka opisao je i Vladimir Nazor u svom romanu "Krvavi dani" objavljenom 1908. godine. Kaštel je smješten na strmoj litici (184 m nadmorske visine), uz stari put koji je povezivao Istru s Liburnijom. Podignut je na mjestu nekadašnje prapovijesne gradine, a prvi se put spominje u doba akvilejskih patrijarha 1102. pod imenom Castrum Iosilach; poznat je i pod nazivima Gosilach, Wachsenstein (od XIII. st.) te Kožlak (u Istarskom razvodu).
Pripadao je austrougarskom dijelu Istre, a nalazio se na samoj granici Austrije i mletačke Istre (o čemu svjedoči toponim Kunfin).
Pri povratku s malog i ugodnog pješačenja kroz povijest Istre nemojte propustiti prošetati prugom prema Lupoglavu. Zaustavite se pored crkvice niže Zagrada, spustite 200 metara do pruge te po pruzi pješice krenite u pravcu Učke.
Lunapark
Nakon samo kilometra hoda naići ćete na zanimljivi dio pruge koji podsjeća na lunapark. Bujicama odnesen materijal i nasip ispod pruge pretvorio ju je u skoro pa atrakciju. Tih 500 metara pruga vijuga gore-dolje, visi u zraku, možete se pod nju i zavući, ili ispod nje sjesti i biti dio zaista neobičnog i rijetko viđenog prizora što je i kako priroda u stanju za kratko vrijeme učiniti od djela ljudskih ruku. Uz prekrasne poglede prema Čepićkom polju i stijenama iznad jednostavno se prepustite uživanju.
Pruga od Lupoglava do Štalija (Raše) u duljini od 52,7 km počela se graditi 1948. Otvorena je 30. prosinca 1951., a putnički promet uveden je 1959., no brzo je ukinut zbog malog broja putnika. Pruga je u prvom redu zamišljena za prijevoz raškog ugljena, boksita i poljoprivrednih proizvoda iz Čepića. U gradnji su sudjelovali omladina, dobrovoljci i njemački zarobljenici.
Istina, odaziv nije bio baš masovan pa ih je po selima u kamione skupljala milicija, što je prouzročilo određeno nezadovoljstvo naroda. Zadnji vlak je prošao 2009. (Jure Vojak)