Uvijek su mi bili simpatični oksimoroni, pa i ovaj. Kada je nešto ravno ali je gora. Kada se prisjetim svog posljednjeg boravka u tom mjestu upravo mi tako nekako i izgleda. Sve je ravno ali prepuno brežuljaka i uzvisina. Mislio sam napisati riječ dvije o Platku, ali to je poznato riječko skijalište i tko skija vjerojatno ga i poznaje. Meni je Ravna Gora prvenstveno sanjkalište, mjesto gdje ću provesti dan ili dva bez adrenalina u krvi. Tiho, mirno, u samom srcu Gorskoga kotara ali nimalo dosadno. Ljeti možete uživati u hladovini prastarih šuma i puniti tijelo zrakom koji ima okus, šetati prirodom i ravnogorskim planinarskim putem ili se biciklom voziti kroz prekrasne Ravnogorske zelene staze.
Ipak i još uvijek, Gorski kotar ostao mi je sinonim za zimu i zimske radosti. Zaista je vrijedno truda i malo više novaca te se udaljiti od Istre i posjetiti snijegom prebogatu Ravnu Goru. Kako stići? Neću opisivati jer je jednostavno i lako. Preporučam da odete na obližnji Kupjak na sanjkanje, foto-lov u lovištu Višnjevica, odličnu gastro ponudu i nezaboravnu štrudlu od borovnica.
Pišem po sjećanju pa mi nemojte zamjeriti ako sam štogod i zaboravio. Možete posjetiti rodnu kuću Ivana Gorana Kovačića ili najzapadniji manastir u Europi. Otići do Javorove kose kraj koje se nalazi legendarni izvor "Božiji studenac". Svakako obići obližnje Lokvarsko jezero. Možda je za izlete i obilazak okolice Ravna Gora interesantnija ljeti, a mene su taj krajolik i mjesto uvijek više privlačili zimi. Sve je drugačije, tiše, volim sjesti na sanjke i prepustiti se uživanju u valjanju po mekanom snijegu. Snijeg je pao pa vam želim ugodan vikend. (Jure VOJAK)