U ove hladnije siječanjske dane umjesto sjedenja pred ekranom televizora ili računala zasigurno je bolje povremeno protegnuti noge šetnjom.
Lokacija koju bismo predložili je potok Krvar i njegova dolina do koje dopire sredozemni klimatski utjecaj Mirne, a od hladnih vjetrova štiti je nedaleko brdo Šublenta. Radi se o pritoku rijeke Mirne koji izvire kod skretanja za Kaldir na otprilike 250 metara nadmorske visine, a zatim se spušta prema zapadu presijecajući županijsku cestu Karojba-Motovun.
Start iz Karojbe
Za početak izleta možda je najbolje pronaći prikladno mjesto za parkiranje u okolici kamenog mosta ispod kojeg teče Krvar ("Most na Krvaru"), a on se nalazi na dugoj cestovnoj ravnici tik nakon što se iz Karojbe krene u smjeru grada Velog Jože. Otuda prema zapadu kreće bijeli put koji mahom prati tok potoka Krvara, dugog oko sedam kilometara, koji predstavlja povijesnu, ali i katastarsku granicu između komuna Brkač i Rakotule, ali i Motovuna i Karojbe što ukazuje da je gospodarski značaj Krvara bio izniman za život stanovnika šireg okruženja. Zanimljivo, prema nekim je istraživanjima Krvar dijalektološki dijelio slavenske govornike istarske do seobe u 6./7. stoljeću na čakavce južno od Krvara i kajkavce (buzetski govor) sjeverno od njega.
Do samog potoka niz krševite padine obrasle šikarom vodi nekoliko staza, a zatim se može, barem dijelom, pratiti sam vodotok kojim se stiže do željezničkog vijadukta nekadašnje Parenzane koji nadvisuje Krvar. Vijadukt je visok 15 metara, dugačak 40 metara, a danas služi kao dio biciklističke staze "Put zdravlja i prijateljstva" koju turističke zajednice uporno propagiraju. Na tom se dijelu, žiteljima poznatom po nazivu "Zgor mosta", nalazi i riječni gaz kojim su s jedne na drugu stranu stoljećima prelazila zaprežna kola koje su vukli jaki istarski volovi. Čitav je ovaj predjel stanovnicima s obje strane služio za opskrbu vodom, pranje tkanina, a u 19. stoljeću su na njemu građene i vodenice koje je danas sakrila šikara. Nizvodno prema vijaduktu voda je izdubila duboke brazde u kamenu, slično onima u Kotlima kraj Huma, a ondje se nalazi i "puč" (omanje jezerce) na kojem su se djeca iz okolnih sela nekada praćakala. Dalje nizvodno od vijadukta se nastavljaju potočni brzaci, visoke stijene i slapovi od kojih je najveći Veli vir. Što se više bliži Mirni potok i njegov krajolik postaje ravničarski, pa se na tom predjelu prije desetak godina planirao golf igralište od kojeg se za sad odustalo.
Za Krvar se vežu i ljekovita svojstva. U prošlosti su zabilježena vjerovanja da prolazak kroz pećinske otvore u njegovoj okolici liječi. Tako su još do 20. stoljeća mnogi roditelji, u nadi za izlječenjem, ovdje dovozili svoju djecu. No, prva asocijacija na hidronim Krvar podsjeća na izreku "tekli su potoci krvi". I zaista mnogi su autori tumačili da se prema predaji na tome mjestu u ranom srednjem vijeku odigrala surova bitka na život i smrt između pridošlih osvajača i starosjedioca, pri čemu su potonji nagrabusili. Krvi je bilo, što se kaže, do koljena, pa je voda zakrvavila. Neki autori spominju da se u usmenoj predaji, kao ta nova vojna sila, spominjao Atila i Huni, dokle, drugi, posebice pokojni don Luka Kirac, ovaj ratni sukob povezuje s doseobom Slavena na ovo područje. Tada su u ratnom sukobu srušene nekadašnje stare gradine, a tada već bizantske utvrde: Mons Civitas (današnja Močitada) i Grč (vrh Krč južno od Rakotula).
Krvava - crvena
S druge strane, postoji poetičnije objašnjenje naziva koje kaže da se s lijevog obronka potoka za kišnih bujica u vodotok slijevala isprana crvenica, pa je potok dobio "krvavu" što na čakavski znači crvenu boju. U svakom slučaju ovaj je kraj bio naseljen još od prapovijesti o čemu svjedoče brojne prahistorijske gradine u njegovoj okolici. Danas se iz same doline Krvara uočavaju tek stambene zgrade karojskog zaseoka Soldatići, dok prema zapadu dominira zvonik pokraj crkve sv. Roka u Rakotulama. Spomenimo da je don Luka Kirac, zaljubljenik u istarsku povijest, lucidno povezivao neobični toponim Rakotule (Rakotole) s nazivom Rokov dol za koji je smatrao da je bio izvoran, pa se s vremenom iskrivio. Ako i nije istina zvuči zanimljivo. (Anđelo DAGOSTIN)