U grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus otvorene su dvije samostalne izložbe. Umjetnica Nikoline Butorac predstavlja se izložbom "Imati ili biti", a Renata Pentek Šimoković izložbom "Introspekcije".
Kustos izložbi i voditelj Fonticusa Eugen Borkovsky je govoreći o postavu a "Imati ili biti" zaključio da se "kriza vrijednosti i sumnja u povijesno kao karakteristike postmoderne reflektiraju u umjetnosti nepoštovanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta". Kazao je da ova izložba Nikoline Butorac ima snažne ekološke, edukativne i socijalne konotacije pa tako kameni oblutak označava ritualne igre valova, odnosno tijek uz mijenu oblika.
Umjetnica podastire neispisane kamene oblutke i alat za pisanje na kamenu, od promatrača traži aktivnost. Na zidu su crteži ljekovitih biljaka, a u postav uvodi mlade biljke papirusa, a ta biljka kao izložak ima posebno značenje jer papirus asocira zapisivanje iskustva kojem slijedi znanje. Umjetnica spaja ekološko i socijalno stanje s problemom izobrazbe.
Butorac se pokazuje kao vjesnik novog pristupa holističkom ponašanju na Plavom planetu. Osmišljavajući prezentaciju, autorica oblikuje prostor kako bi promatraču pokrenula misao, on može doživjeti predmet, poruku ili događaj, a Borkovsky nagađa da će, iz ponude, umjesto "Recepta za podizanje zajedničke ekološke svijesti" ili "Čaja protiv društvene isključenosti", većina izabrati "Čaj za povećanje mogućih izvora prihoda".
Što se tiče "Introspekcija" Renate Pentek Šimoković, tu su zastupljene tehnike kao što su slikarstvo, crtež, grafika, fotografija i kombiniranje tehnika.
- Analizirajući ovu ponudu, postaje jasno da je u pitanju propitivanje, osobne i uvriježene realnosti koja najčešće počiva na stereotipima. Umjetnica uzima oblike/predmete za koje pretpostavlja na koji način će ih promatrač iščitati. U konačnici, svi radovi imaju znakovit sadržaj blizak metafori. Autorica propituje, rastačući impresiju u interpretaciju, kaže Borkovsky.
Napominje i da se "u ovim radovima očitava izvjesna doza osamljenosti. Distanciranost je rastvorena serijom, ponekad unutar istog rada, a ponekad nizom radova. Pentek Šimoković svjesna je da nesigurnost postojanja oduvijek biva kompenzirana određivanjem osobnog prostora. Najčešće, ukoliko smo pomireni s lokacijom pomireni smo i sa svojom osobnošću. Autorica iskreno ocrtava situaciju u kojoj se nalazi: otvorene prostore mogućnosti koje zasjenjuje iskustvo, ona kontinuirano otvara nova, slobodna činjenja unutar područja kreativnog. Umjetnica potiče sjećanja na naše vlastite potisnute traume, plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života." (Priredio M. RADIĆ)