Poznata širom svijeta kao stanište skupocjenih tartufa, Motovunska šuma slovi i kao jedinstveno stanište hrasta lužnjaka na Mediteranu. No rijetki su koji znaju da u svom šumskom prostranstvu skriva i monumentalne granične oznake; kamene međaše. Različite su visine i težine, neki od njih visoki su preko tri metra, a teški gotovo tonu. Upravo je stoga predavanje na temu "Motovunska šuma - spoj prirodne i kulturne baštine", odabrano kao jedan od istarskih sadržaja u povodu Dana europske baštine u Hrvatskoj.
Predavanje je u organizaciji Arheološkog muzeja Istre, Hrvatskih šuma Uprave šuma Podružnice Buzet i Konzervatorskog odjela u Puli, održano danas u prostorijama Lugarnice Livade, a među ostalim bili su mu nazočni i voditelj Uprave šuma Podružnice Buzet Predrag Trope i načelnik oprtaljske općine Aleksander Krt. Motovunska šuma koja se danas prostire na površini od 1.100 hektara, već je u doba Mletačke Republike bila omeđena kamenim oznakama. S obzirom na vrlo visoku državnu važnost šuma se triput označavala; 1304.,1566. i 1779. godine.
Dr. sc. Tatjana Bradara, muzejska savjetnica, istaknula je da se ovogodišnja zajednička tema većine zemalja Vijeća Europe "Baština i priroda; krajolik mogućnosti", savršeno poklopila s jednim projektom kojeg Arheološki muzej Istre vodi, a to je popisivanje graničnih oznaka.
- Terenskim obilaskom Motovunske šume kao prirodne baštine pronašli smo granične oznake, materijalnu baštinu koja nam potvrđuje da su upravo radi kvalitete hrastovog drveta Motovunsku šumu dobro čuvali. Kako bi se spriječili ilegalni ulasci, njen vanjski opseg bio je označen kamenim graničnim oznakama. Od 441 oznake koliko ih je postojalo, mi smo terenskim istraživanjem uspjeli pronaći 122 oznake, od čega ih je 112 na prvotnoj lokaciji, a ostatak se nalazi ugrađen u razne građevine ili je u muzejima ili pak dislociran, rekla je Bradara.
Ono što predstavlja pulska Arena u kulturnoj baštini to je Motovunska šuma u prirodnoj baštini, poručio je dipl. ing. šumarstva Christian Gallo.
- Malo je tako dobrih primjera spoja prirodne i kulturne baštine kao što je Motovunska šuma. Nadaleko je poznata, ali prva asocijacija za nju je tartuf jer je ta priča najviše evaluirala, najviše se radi na njoj u gastro smislu. Vrijednosti u ovoj šumi međutim ima puno više nego je sam tartuf pa je ideja bila da kulturnjaci predstave međaše obrađene u jednom velikom projektu Arheološkog muzeja iz Pule i priču oko tih međaša kao kulturnoj baštini, a s šumarskog aspekta da se predstave sve biološke vrijednosti, odnosno povijest šumarstava na ovom lokalitetu, rekao je Gallo.
Nataša Nefat, konzervator viši stručni savjetnik, naglasila je da se postavlja pitanje kako štititi jedan kompleks u kojem su granične oznake, da li njih promatrati kao pojedinačne artefakte smještene u prostor s obzirom je dobar dio i izmješten ili ih se pak može izmjestiti, dakle kao pokretnu kulturnu baštinu ili su oni nepokretna kulturna baština, ono što je vezano za teritorij.
- Prema definiciji Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i pravilnika o registru oni zapravo više spadaju pod nepokretnu kulturnu baštinu koja može biti pojedinačna kulturno povijesna cjelina ili kulturni krajolik. Mislim da je najispravnije promatrati te oznake kao dio kulturnog krajolika jer su oni obilježja u prostoru koja označavaju kako je taj krajolik nekada bio uređen. Problem je u tome što ta zaštita kulturnog krajolika za sada u Hrvatskoj dosta slabo funkcionira, ona se spominje u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara međutim niti smjernice, niti odredbe nisu dobro razrađene, a zakon o gradnji i zakon o prostornom uređenju zapravo kulturni krajolik jedva da spominju i u tom smislu je zakonodavstvo dosta nedorečeno, rekla je Nefat.
Motovunskom šumom organizirano se gospodari već više stoljeća. Danas njome potrajno gospodari trgovačko društvo Hrvatske šume, Uprava šuma Podružnica Buzet, Šumarija Buzet te je ona u znanstvenim, ali i laičkim krugovima izuzetno zanimljiva s fitocenološkog, herpetološkog, mikološkog gledišta. U dijelu površine zaštićena je u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije još od 1963. godine, dok se danas cijelom svojom površinom nalazi u ekološkoj mreži Natura 2000. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)