"Radim to da bismo zapamtili, protiv zaborava, da se ne izgube povijesni motivi", rekao je Giulio Ruzzier iz Portoroža, koji je u kaldirskoj staroj školi postavio izložbu posvećenu Parenzani, željeznici koja je od 1902. do 1935. povezivala Trst i Poreč. Ruzzier, umirovljeni mehaničar i daroviti samouki slikar, naslikao je 34 akrila na platnu na kojima je prikazao isto toliko stanica Parenzane.
Mnoge su od njih odavna nestale s lica zemlje, neke su uklopljene u kasnije gradnje, pa je, da bi došao do njihova izgleda, autor istraživao arhive i mnoge privatne kolekcije. Konzultirao je opsežnu literaturu, obilazio i fotografirao izvorne lokacije i sakupio pozamašnu dokumentaciju. Njegovom slikarskom oku ništa, što ima veze s Parenzanom, nije moglo izbjeći. Veći dio trase nekadašnje željeznice danas je uređen kao biciklistička staza, a bicikl je postao prijevozno sredstvo koje je zamijenilo lokomotive, teretne i putničke vagone, zapravo željezničke kompozicije.
Bicikl, zapravo dijelovi bicikla, inspirirali su Ruzziera za nov likovi pristup Parenzani. Kako bi povezao vlak i bicikl, od lanaca i nekih drugih dijelova starih bicikala počeo je izrađivati modele lokomotiva i vagona kakvi su prometovali Parenzanom. Do sada je od starih bicikala izradio lokomotive tipa P-2 s putničkim vagonom, u omjeru 1:7, i U-37 s teretnim vagonom u omjeru 1:5. Ovi su vjerodostojni modeli, kao i Ruzzierove slike, nastali prema fotografijama i drugoj dokumentaciji i sve to zbog, kako kaže: "Važnosti onoga što predstavljaju, zbog povijesti naše zemlje. To ne smije pasti u zaborav i s time treba upoznavati nove generacije".
Ruzzier je mnogo vremena posvetio Parenzani i zadovoljan je što je još uvijek prohodna gotovo cijela trasa. Želio bi da se jedna dionica Parenzane, negdje u središnjoj Istri, uredi kao turistička željeznica, poput sličnih u Austriji, a ostatak trase mogao bi ostati kao biciklistička ili pješačka staza. (M. RIMANIĆ)