Ako Hrvatska 1. srpnja 2013. pristupi Europskoj uniji pa se onda neki njezin gradanin nade u Milanu ili Parizu bez novca i krene na bankomat podici eure, naknada za tu transakciju ne smije biti viša od one koju bi taj isti gradanin platio na bankomatu u Zagrebu ili Rijeci.
No, ako se nade u, primjerice, Londonu - i na bankomatu podiže britansku valutu, funtu - onda o visini naknade odlucuje sama banka iz cijeg se bankomata podiže novac.
Ovo je samo jedna od tocno 101 prakticne informacije koju je hrvatskim gradanima u novoj publikaciji ponudila Delegacija EU-a u Hrvatskoj.
Publikacija je objavljena u prosincu, a za razliku od vecine publikacija proizašlih iz radionica hrvatske Vlade, knjižica pod naslovom "101 pitanje o utjecaju EU-a na živote gradana" u izdanju Delegacije EU-a, detaljno se bavi konkretnim pitanjima iz podrucja gospodarstva, zapošljavanja, socijalnih, mirovinskih i obiteljskih prava, putovanja, kupovine i tome slicno.
Tako se, primjerice, može doznati da u EU-u ne postoji jedinstveni model kojim se regulira minimalna placa. Zato je minimalna placa u Europskoj uniji ove godine varirala od svega 123 eura mjesecno u Bugarskoj do cak 1.758 eura u Luksemburgu.
Kakav ce, pak, porez placati radnik, ne ovisi o tome gdje covjek živi, nego prvenstveno o tome gdje mu je radno mjesto jer, kako je objašnjeno u publikaciji, u EU-u se uglavnom primjenjuje pravilo da se porez placa u zemlji clanici u kojoj se radi.
"Takoder, ukoliko u nekoj državi gradanin EU-a ne boravi tijekom cijele godine, ali boravi više od šest mjeseci godišnje, država u kojoj radi može se smatrati njegovim prebivalištem. Time gradanin EU-a može postati porezni obveznik te zemlje uz obvezu placanja propisanih poreza. Pritom gradanin EU-a ima jednaka prava i porezne obveze kao i stanovnici te države", pojašnjavaju autori ovog prakticnog vodica.
Gradani EU-a koji se zaposle u nekoj drugoj zemlji i u njoj borave dulje od tri mjeseca moraju se prijaviti nadležnim vlastima uz potvrdu da imaju dovoljno sredstava za život. Inace je za boravak kraci od tri mjeseca u bilo kojoj državi clanici dovoljno imati važecu osobnu iskaznicu ili putovnicu, a samo je u pojedinim državama nužno prijaviti boravak, ali ne i registrirati boravište.
Veca zdravstvena zaštita
Za dobivanje stalnog boravišta dovoljno je, pak, da je gradanin radio ili bio umirovljenik u nekoj zemlji dulje od pet godina u kontinuitetu. Nakon isteka tog roka automatski dobiva pravo na stalno boravište.
"Tijekom pet godina kontinuiranog boravka dozvoljeno je izbivati godinu dana ako je rijec o trudnoci, ozbiljnoj bolesti, školovanju ili zaposlenju u drugoj zemlji. Izvan te zemlje može se boraviti i u slucaju vojne službe. Kontinuirani boravak podrazumijeva i boravak izvan te države manje od šest mjeseci godišnje", objašnjeno je u publikaciji.
Statistika, pak, pokazuje da je u prošloj godini na podrucju zemalja clanica EU-a živjelo 32,5 milijuna stranih državljana, a više od trecine tog broja bili su Europljani koji su živjeli u nekoj drugoj zemlji clanici.
Ako Hrvatska odluci pristupiti Europskoj uniji, od 1. srpnja 2013. gradani ce imati i neka nova prava koja se ticu zdravstvene skrbi. Gradani EU-a, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske imaju pravo na europsku iskaznicu zdravstvenog osiguranja koja im omogucava medicinsku skrb u svim zemljama prema istim uvjetima kao i "maticnim" državljanima.
"U slucaju da neka clanica Europske unije naplacuje odredene medicinske usluge (boravak u bolnici, farmaceutske usluge i sl.), nositelj iskaznice navedenu ce uslugu platiti povoljnije i troškovi ce mu biti nadoknadeni ili u zemlji u kojoj boravi ili po povratku kuci. Iskaznica ne pokriva zdravstvene troškove ukoliko je svrha putovanja bila lijecenje. Iskaznicu besplatno izdaje država u kojoj gradanin ima prijavljen stalan boravak, odnosno zdravstveno osiguranje te države", objašnjava se u publikaciji.
Europska iskaznica zdravstvenog osiguranja pokriva i troškove operacije ako se radi o "iznenadnom zdravstvenom stanju". No, ako je rijec o operaciji koja je bila predvidena i koja se mogla obaviti u maticnoj državi pacijenta, naknadu troškova mora odobriti nacionalno zdravstveno osiguranje.
"Tada se placa samo razlika u cijeni bolnickog lijecenja. Primjerice, ukoliko je cijena bolnickog lijecenja za odredeno razdoblje u Hrvatskoj 1.000 eura, a u Njemackoj 1.500 eura, platit ce se 500 eura razlike", navode autori publikacije.
Socijalno osiguranje
Delegacija EU-a pojasnila je i pravila koja se ticu socijalnog osiguranja, porodiljnih naknada te naknada za nezaposlene. Tako se iz vodica može doznati da u slucajevima kad samo jedan supružnik radi socijalno osiguranje ide preko one države u kojoj je on ili ona zaposlena.
Ako, pak, rade oba bracna partnera, a jedan od njih ima posao u domovini, socijalno osiguranje za obitelj placa onaj koji radi u maticnoj državi. U takvim slucajevima razliku u visini djecjeg doplatka placa ona država koja ima vecu naknadu.
"Kada Hrvatska postane clanica EU-a, ako bi se, primjerice, otac nekog djeteta zaposlio u Francuskoj, dok bi majka s djetetom ostala zbog posla u Hrvatskoj, majka bi placala osiguranje, ali bi francusko socijalno osiguranje platilo razliku u iznosu djecjeg doplatka izmedu te dvije zemlje", primjer je iz europske publikacije.
Što se tice porodiljne naknade, u situacijama kada suprug radi u jednoj, a supruga živi u drugoj zemlji clanici, buduca majka primat ce naknadu u onoj zemlji u kojoj je osigurana. Za njezinu medicinsku zaštitu bit ce, pak, zadužena država u kojoj je majka za stalno prijavljena.
Ako dode do razvoda, o skrbništvu odlucuje sud u zemlji u kojoj dijete ima stalno prebivalište, a ako jedan od supružnika ne placa alimentaciju, drugi se roditelj može javiti sudu u zemlji svog prebivališta ili sudu u zemlji u kojoj boravi bivši supružnik. Naknade za nezaposlene vežu se takoder uz mjesto prebivališta, a to znaci da se onaj tko izgubi posao može prijaviti na burzu rada u bilo kojoj državi clanici u kojoj je radio i nastavio živjeti.
S obzirom na to da je u Europi sve više uobicajeno da se umirovljenici, kad docekaju zasluženu penziju, sele u druge države, osobito one na jugu kontinenta, publikacija i njima objašnjava neka prava. Primjerice, ako sele u državu u kojoj nisu ostvarili mirovinu, moraju se prethodno javiti nadležnim tijelima države u kojoj imaju zdravstveno osiguranje.
"Selidbom u drugu državu prestaje zdravstveno osiguranje u maticnoj zemlji i prebacuje se na državu boravka. Ukoliko umirovljenik ne prima mirovinu u državi u kojoj živi, za njegovo zdravstveno osiguranje nadležna je zemlja u kojoj je najdulje radio, bez obzira gdje živi", objašnjava Delegacija EU-a.
Promjene birackih prava
Državljani bilo koje zemlje clanice EU-a koji žive u drugoj državi clanici mogu glasovati i kandidirati se na lokalnim izborima, ali to pravo ne ostvaruju kad su u pitanju nacionalni parlamentarni izbori. To znaci da se, primjerice, hrvatski državljanin sa stalnim boravkom u Sloveniji može kandidirati za gradonacelnika Maribora, ali ne i za Državni zbor. Vrijedi, naravno, i obrnuto: Slovenac može postati nacelnik opcine u Hrvatskoj, ali ne i zastupnik u Hrvatskom saboru.
Osim toga, državljani EU-a svakih pet godina izlaze na izbore za Europski parlament. Hrvatski gradani moci ce birati 12 svojih zastupnika u Europskom parlamentu, Medutim, ako se odsele u, primjerice, Njemacku, pravo glasa na izborima za Europski parlament moci ce ostvariti u toj zemlji, pod uvjetom da se prethodno prijave u registar biraca. U tom bi slucaju umjesto 12, birali 99 zastupnika.
Bracna pitanja
Brak sklopljen bilo gdje na podrucju Europske unije automatski se priznaje u svim državama clanicama. "Izuzetak su istospolni brakovi koji su trenutno priznati u pet država Europske unije - Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Švedskoj. Odluka o eventualnom priznanju istospolnih brakova u nadležnosti je država clanica", navodi se u publikaciji.
Ako se, pak, dvoje Hrvata vjenca u veleposlanstvu Hrvatske u Rimu, njihov brak spada pod zakonodavstvo Hrvatske, a ne Italije, cak i ako u Italiji žive.
Putovnica i dalje potrebna
Iako se danom ulaska u EU ukida carinska kontrola na granicama prema državama clanicama EU-a, a ulaskom u schengenski prostor prakticki i sama granica, za putovanje po Europskoj uniji i dalje bi bilo dobro imati pri ruci putovnicu. Neke države zahtijevaju da osoba ima osobnu iskaznicu ili putovnicu cijelo vrijeme boravka na njihovom teritoriju.
"U slucaju neposjedovanja osobne iskaznice ili putovnice placa se kazna. U zemljama EU-a koje nisu unutar schengenske zone nužno je pokazati putovnicu po izlasku odnosnu ulasku u zemlju. U takve države spadaju Bugarska, Cipar, Irska, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina", navodi se u publikaciji. No, do ulaska Hrvatske u EU moguce je da ce u schengenski prostor uci i Bugarska i Rumunjska.
U slucaju da osoba izgubi putovnicu u zemlji u kojoj njegova domovina nema veleposlanstvo ili konzulat, za pomoc se može obratiti diplomaciji bilo koje druge zemlje clanice EU-a. To pravo državljani EU-a imaju i u slucaju vecih problema, uhicenja, nesrece, bolesti i slicno.
Kupnja vozila u inozemstvu
Jedno od pitanja na koja odgovara Delegacija EU-a jest kako kupiti automobil u drugoj državi clanici i dovesti ga u maticnu državu. Ono što je neupitno je da osoba može kupiti vozilo gdje god u Europskoj uniji poželi i na njega ne placa carinu. Medutim, moguce je da ce morati platiti PDV.
Ako gradanin kupuje novi automobil, PDV ce platiti u onoj državi clanici u kojoj ga registrira. Ako, pak, kupuje rabljeni auto od privatne osobe, nece platiti PDV, ali ako ga kupuje od ovlaštenog prodavaca, PDV placa u državi u kojoj ga je kupio. U državi u kojoj ce ga registrirati u tom slucaju ne placa PDV.
Za vožnju kupljenim automobilom do doma, odnosno do maticne države, nužno je imati osiguranje i privremene registarske plocice koje se mogu nabaviti ili u domovini ili u zemlji u kojoj je auto kupljen. No, prethodno treba provjeriti vrijede li privremene tablice u svim zemljama kroz koje osoba namjerava proci.
Europska potrošacka prava
Ako u bilo kojoj državi clanici potrošac kupi neispravan proizvod, ima pravo unutar dvije godine popraviti ili zamijeniti neispravnu robu, a ako se proizvod ne može zamijeniti, kupac ima pravo na povrat troškova, tvrdi se u publikaciji Delegacije EU-a. No, nije nemoguce da ce prodavac odbiti sve te varijante. U tom slucaju Delegacija preporuca da se potrošac obrati Europskom potrošackom centru u svojoj zemlji ili u zemlji u kojoj je proizvod kupio.