Uvrštenje dvoglasja tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine covjecanstva bio je povod predavanju etnomuzikologa Darija Marušica "Dalle masere a Internet" (Od suhozida do interneta) u galižanskoj Zajednici Talijana "Armando Capolicchio".
Etnomuzikološko promatranje, kojim se na osobit nacin služi Marušic, ukljucivalo je i komparativni pristup promišljanja glazbenih oblika koji se ogledaju o kulturu galižanskog prostora ("canto a pera", "canto a la longa", serenata, "canto soto le pive", furlana, marcia, valzer), a posjetitelji su imali priliku cuti neke od tih izraza u izvedbi pripadnika lokalne zajednice - Roberta Cveticanina, Corina Moscarde, Nicoletta Moscarde, Lina Delmora, Giuliane Moscarda, Fabiole Capolicchio i Violane Valente.
Marušic je naglasio se pojam tradicije krece u smjeru kontekstualiziranja prošlosti. Nerijetko se pritom zaboravlja da je tradicija živa, pa stoga i podložna razlicitim dinamikama, transformacijama, koje utjecu i na cjelokupni kontekst.
- Folklor se ovdje namece kao svojevrstan medij za upoznavanje i prepoznavanje detalja i znanja iz prošlosti, no one strukture koje ga nastoje manifestirati, poput raznih folklornih grupa, zapravo stvaraju teatar tradicije, jedan potpuno nov okvir koji sadržajno ne tumaci aktualna kretanja odredenih fenomena kultura, pojašnjava Marušic, koji je folklorizam definirao kao prikaz, pokušaj konzerviranja "prošlog".
U tom je kontekstu skrenuo pozornost na odnos publike i prenositelja znanja, no i na sve bitne cimbenike koji utjecu na tradicijski prostor, a zbog kojih je cesto prisutno idealiziranje, svojevrsno romantiziranje minulih vremena. Naglasio je nadalje važnost razlikovanja pojmova zaštite i ocuvanja, njegovanja (safeguarding).
- Zaštita se ovdje javlja kao vrlo nespretan termin jer je u glazbenoj tradiciji teško primjenjiv, primjerice: kako zaštititi pjesmu, kako zaštititi nešto što nije materijalno, a pritom ne imati na umu da je transformacija konstantna, da je ona živa, upitao se Marušic.