Nikakve navigacije, GPS-ovi, GoogleMaps ili obični atlas ne može pripomoći u pronalaženju pustopoljina na kojima su se Slovenci i na rampe malograničnih prijelaza odlučili staviti žičanu ogradu. Treba biti iskren i kazati da bi ekipa Novog lista otišla neobavljena posla da nismo naletjeli na policijsku ophodnju, koja je na ova dva sporna prijelaza vodila kolegu iz Čakovca.
Da, tako je, čak ni lokalni novinari nisu sami mogli pronaći te dvije rampe u Trnovcu te obližnjem Prhovcu, već su trebali pomoć policije. Nelokalcima svakako otežavajuću ulogu igra i međimurski dijalekt, koji je za govornike standardnog hrvatskog jezika ipak pomalo egzotičan. Sreća da policija govori standardnim jezikom.
Beskorisni ključevi
Dvije rampe na pustopoljinama Međimurja bile su postavljene da bi se spriječili ilegalni prelasci granica traktorima i drugim strojevima, što je bilo omogućeno samo za 20-ak registriranih građana s jedne i druge strane granice. Za njih se znalo da imaju svoja polja s obje strane »meje«, tako da su dobili ključ kojim mogu otključati rampu.
Ključ im sad ne pomaže. Obje su rampe podignute, ali oko njih je žilet-žica, koja se ne otključava.
U Prhovcu nam prilazi Franjo Flinčec, jedan od onih koji je zakinut ovakvim potezom sve besmislenije slovenske administracije. Stoički, čak s dozom humora, prihvaća novu situaciju.
– Je, s druge strane meje mi je šuma, kaže Franjo, pokazujući prema sjeverozapadu, daleko iza žice. Veli kako se Slovenci nisu daleko pomaknuli s postavljanjem žice, da ograda završava nekih stotinjak metara dalje od rampe. No, s druge strane granice se daju primijetiti radnici, čini se da se sprema nastavak ožičavanja Slovenije.
Srećom da zbog veličine susjedima bar troškovi neće biti veliki. Smiješeći se Franjo kaže kako sad neko vrijeme neće ići do svog šumarka.
– Je, kak bi sad išel više od desetak kilometri? Ono što mi je prije bilo pred kuću skoro? Ne isplati se, stoički pojašnjava Franjo.
Dvije ozljede
Slovencima treba priznati da su u Međimurju imali preciznije karte negoli kod Harmice, tako da u hrvatski teritorij nisu ulazili žicom. Dapače, koliko se može vidjeti kod rampi, čak su po nekoliko metara zalazili u vlastiti državni teritorij, lišavajući se tako dragocjene površine. Kod Trnovca žica ide posred nečijeg polja, teško će čovjek uzorati njivu sve i da ima pristup na obje strane, žiletima se ne smije približavati jer su oštri, pa, kao žileti.
– Ljudi su ogorčeni, nekima posred zemlje ide žica, priča nam policajac, koji govori kako se susjedima u neku ruku žica već obila o glavu. Naime, u zadnjih desetak dana već je dvoje policajaca bilo ozlijeđeno na žici. Kaže i kako nesretne životinje stradavaju, jer se njih ne tiču slovenske neobične odluke.
Iz kaljuže međimurskih polja ekipa Novog lista tako se vratila razmišljajući o jednom prijedlogu bilo slovenskoj bilo hrvatskoj vojsci. Da one izbjeglice koje dođu do te dvije rampe odmah zaposle u vojsci, gdje bi ljudstvo obučavali orijentacijskom snalaženju. Jer ako mogu doći do ovih rampi, mogu bilo kamo. (D. RADALJAC/NL)