Izložba Krešimira Farkaša, otvorena sinoc u labinskoj Gradskoj galeriji, donosi javnosti gotovo nepoznate crteže, gvaševe, skice i skulpture umjetnika koji je ostavio neizbrisiv trag u kulturnom životu ne samo Labina i Istre. Obuhvaca šestogodišnje stvaralaštvo, od 1985. do autorovog djelovanja u Labin Art Expressu (LAE), ciji je bio jedan od osnivaca.
Ta medijsko-umjetnicka skupina nadahnuta je rudarskom ikonografijom pa je dugoocekivana i u nekoliko navrata planirana izložba ovog autora logican izbor za uvod u proslavu 90. obljetnice Labinske republike, povijesnog ustanka "kovara". Privukla je brojne štovatelje i prijatelje Farkaša, koji je preminuo prije 12 godina.
Mladen Lucic, uz Sanju Švrljugu koautor postava, naglasio je važnost izložbe glede konacnog autorovog vrednovanja u kontekstu povijesti suvremene umjetnosti Istre, ali i Hrvatske.
- Farkaš to evidentno zaslužuje jer je bio jedan od najjacih umjetnika ne samo Labina, nego i regije. Živio je umjetnost i bio njen luconoša. Nije bio pozer, nije se obazirao na ono što ga se nije ticalo. Labin, koliko mu je bio ishodištem i inspiracijom, jednako ga je i gušio svojom tišinom, depresijom, inertnošcu i malogradanštinom, rekao je Lucic, savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti Istre i suradnik labinske Gradske galerije.
U popratnom katalogu Farkaša predstavlja kao osebujnog i krajnje individualnog autora, koji "likovni izraz doživljava kao sastavnicu i subjektivnu nadopunu duhovne konotacije svog burnog i nadasve zanimljivog života". Lucic je objasnio da su ovom zgodom izostavljena ranije predstavljena ulja na platnu, a još se traga za djelima koja su u privatnim zbirkama. Cilj je, veli, kroz nekoliko godina prezentirati cjelovit opus i upriliciti pravu retrospektivnu izložbu.
Nemirni, gotovo fantazmagoricni crno-bijeli crteži ugljenom i olovkom predstavljaju, rekao je Lucic, pravo otkrice za publiku. Izdvojio je ciklus "Kako ubiti pticu šašavicu". - Radi se o seriji crteža prilicno rijetkoj, posebnoj u suvremenoj likovnoj povijesti ne samo Istre, vec i Hrvatske, dodao je je.
Otkriva da je Farkaš bio izuzetan talent, senzibilan umjetnik koji je osjecao prostor; istodobno jednostavan i beskrajno kompleksan. Nije bilo previše veselja u njegovim crtežima - duboko je proživljavao život. S obzirom na to da su svi radeni ugljenom, možda predstavljaju i odredenu reminiscenciju mukotrpnog rudarskog života?, primjecuje Lucic te podcrtava umjetnikovu dosljednost sugestivnom i izrazitom ekspresionistickom naboju, sklonost gestualnom izrazu.
Švrljuga je naglasila posebnost izložbe zbog cinjenice da su je prakticki kreirali oni koji su ustupili radove iz privatnih kolekcija.
Gradonacelnik Labina Tulio Demetlika, pak, podsjetio je da se Farkaš kroz LAE od 1993. s Deanom Zahtilom i pok. Gracijanom Kiršicem zalagao za ideju revitalizacije i zaštite rudarske baštine. Rijec je o danas za Labin strateškom projektu Podzemni grad.
Izložba, kojoj je prisustvovala i Krešimirova majka Marija, ostaje otvorena do 11. ožujka. U travnju ce, pak, biti uprilicena u Muzeju suvremene umjetnosti u Puli.