"Zašto za Uskrs zečevi nesu jaja? Otkud toliki čokoladni zečevi, čokoladna jaja i pilići?", neka su od pitanja koja se vrzmaju po glavi valjda svakome tko se u vrijeme uskrsnih blagdana uputi u trgovački centar. Za odgovore na pitanja kako se najveći kršćanski blagdan Uskrs od pretkršćanskog poimanja ponovnog rađanja i biblijske ideje Isusovog uskrsnuća pretvorio u pomalo kičast događaj sa čokoladnim jajima i zečevima treba posegnuti duboko u povijest.
Ponovno rađanje
Prema mnogim religiolozima, kako piše Inoslav Bešker u svojoj knjizi "Puna kuća blagdana", mit o uskrsnuću povezan je sa svakogodišnjim slavljenjem ponovnog bujanja vegetacije na zemlji, o kojoj je ratarskim narodima ovisio život. To je povezano sa svetkovanjem proljetne ravnodnevnice ili ekvinocija i pripada istom ciklusu u kojemu se slavi i zimski suncostaj ili solsticij, dan ponovnog jačanja Sunca, a u tu sezonu spadaju i ljetne žetvene svetkovine, uz koje se vezuju ivanjski krijesovi u našim krajevima.
Nekoliko pretkršćanskih religija vezivalo je uz taj mit i ponovno rađanje svojeg boga pa se, primjerice, iz podzemlja i svijeta mrtvih na zemlju kod Nordijaca u proljeće vraćala i Ostara ili Eostre, boginja zore, čije ime sadrži i germanske nazive za zvijezde: star, stern i za istok: east, est, ost, odakle dolazi zora, u starih Grka boginja Eos, kojoj je pak bio posvećen mjesec travanj (Eostru), pa se po njoj Uskrs na engleskom i dalje zove Easter, naziv koji čuva sjećanje na nekadašnju svetkovanje proljeća.
S kultovima preporoda i plodnosti, piše Bešker, povezani su simboli koji su iz pretkršćanskih religija prešli u uskrsne običaje, poput pisanih jaja i uskrsnog zeca. Smatra se da u proljeće, pa i oko Uskrsa, kokoši počinju nesti više jaja. Običaj bojanja jaja bio je raširen i u starim civilizacijama poput Egipta, Kine, Grčke i Perzije. Običaj "pisanja", ukrašavanja jaja, kod Slavena je stariji od kršćanstva, a kasnije su mu pridružene kršćanske legende.
Jedna od legendi kaže da je Marija iz Magdale na Isusov grob donijela košaricu jaja, a kad je na grobu saznala da je Isus uskrsnuo, bijele ljuske na jajima od radosti su poprimile dugine boje.
Anglosaksonski zec
Zabilježeno je i da je engleski kralj Edward I 1290. godine platio 18 pensa da bi se 150 jaja obojilo i posulo zlatnim listićima za uskrsno darivanje. Kokošje jaje ponekad je bilo zamijenjeno i zlatnim pa je ruski car Aleksander II 1883. godine platio da mu znameniti zlatar Peter Carl Faberge izradi uskrsno jaje od platine kao poklon za caricu Mariju. Od 16. stoljeća na francuskom dvoru za Uskrs su se proizvodila i jaja od čokolade, koja se danas mogu naći u svim trgovinama, često sa iznenađenjem, poput igračaka u unutrašnjosti, poput poznatog kinder jaja.
Zec je pak kao simbol Uskrsa stigao s anglosaksonskog područja, navodi Bešker, budući da je zeca više religija zbog brojnog potomstva smatralo simbolom plodnosti. Zeca su u Egiptu slavili kao inkarnaciju uskrslog Ozirisa, dok je na dalekom istoku, u kineskom taoizmu, zec bio simbol Mjeseca koji umire da bi se ponovno rodio. Kod Germana je pak bio posvećen Eostri, božici proljeća, a tadašnje zečeve žrtvovalo se na Eostrinom žrtveniku. Prema legendi, zec je nekad bio ptica, ali ju je Eostra pretvorila u četveronošca, koji i dalje može nesti šarena jaja, iz kojih se preporađa sva priroda.
Prema nekim podacima, priču o uskrsnom zecu iz europskog folklora u Sjevernu Ameriku "donijeli" su u 18. stoljeću germanski imigranti. Kad je Sjeverna Amerika, odnosno anglosaksonska tradicija, preuzela vodeću ulogu u svjetskoj trgovini i potrošnji, uz šarena jaja pojavio se i starogermanski zec, koji je danas prepoznatljiviji kao "zaštitnik" nezasitnog potrošačkog društva. (Petra LUKEŽ)