Ove se nedjelje u Pješcanoj Uvali opet dogodio dogadaj: udruga mladih je svojim entuzijazmom organizirala malonogometni turnir na igralištu i pokazala kako se bez novca i potpore, usudujem se reci, i lokalne zajednice, a uz podršku malog broja entuzijasta, realizira sportski i društveni dogadaj, te pokazala "onima tamo" kako se voli svoje mjesto.
Transparent "Ne damo igralište" valjda je nekome dobronamjeran znak da odustane od sulude ideje da tamo osvane parkiralište ili, kako sam nacuo, novi centar Pješcane Uvale. Jer, molim vas lijepo, mi nemamo centar, pa baš tamo, na tom lijepom igralištu, sve treba porušiti, postaviti dvije fontane..., a igralište neka bude na ulazu u mjesto ili na Marsu, sasvim je svejedno.
Ljudi ce se šetati oko fontane i bacati unutra novac za srecu da nikad više ne dodu u Pješcanu Uvalu, jer istina je da tu i nemaju nikakve zanimacije; nekad smo imali Cabahiju u uvali pa je nekome smetala muzika, bilo je i muzike u pojedinim restoranima pa se i to ugasilo, danas imamo samo tišinu nakon 23 sata...
Veliku buku stvaraju pak oni koji igraju košarku i nogomet jer zvuk lopte po najnovijim saznanjima nadilazi propisanu dozvoljenu jacinu.
Ne mogu niti pomisliti da ce privatni interesi pojedinaca nadici širi interes, inters mladih da se imaju gdje okupljati, družiti se... Suprostavimo se vec danas suludim idejama pojedinaca da od Pješcane Uvale naprave svoju privatnu prciju, jer sutra ce biti kasno. Pomognimo Udruzi mladih Pješcane Uvale da daju svoj doprinos razvoju mjesta i da se ukljuce u život šire zajednice.