Mistificiranje turizma kao jedinog lijeka za spas hrvatskog gospodarstva, rasprodaja zemljišta i apartmanizacija prostora koji se od Pule do Dubrovnika nastoje nametnuti kroz gradnju golf projekata i slicnih mega turistickih iskljucivih vizija bez sudjelovanja javnosti, samo su neke od kljucnih tema o kojima se raspravljalo na javnim tribinama pod nazivom "Razvoj: pod koju cijenu", koje su nedavno održane u Puli.
Nakon tribine razgovarali smo s jednom od sudionica, Jasenkom Villbrandt, predstavnicom stranke zelenih u berlinskoj skupštini. Rodena je u Zagrebu, ali u Njemackoj boravi gotovo citav život - od 1972., kad se preselila u Berlin, gdje je, prije no što je profesionalno ušla u politiku, radila kao socijalna radnica.
Cesto dolazi u Istru, tocnije u Rovinj, gdje je, kaže u šali, stvorila svoju hrvatsku bazu. Iako veli da jako dobro poznaje ovdašnje prilike, ipak je ostala zacudena kada je saznala za sve probleme s kojima se nose gradani od Pule pa sve do Dubrovnika.
Što Vas je najviše šokiralo od onoga što ste ovih dana culi na tribinama iz usta arhitekata, urbanista, ekoloških aktivista, lijecnika, sociologa, ekonomista, ali i obicnih gradana? Što se u Njemackoj ne bi moglo dogoditi od svih ovih projekata koji se u Hrvatskoj, ocito, dešavaju?
- Najviše me zabrinjava ono što se dogada s Rockwoolom i Plominom. Poznajem tvrtku Rockwool, koja ima
svoja postrojenja i u Njemackoj, a RWE (tvrtka partner HEP-a u Plominu, op. a.) je njemacka tvrtka te postoji
opravdana i realna sumnja da te tvrtke ovdje investiraju svoju staru tehnologiju koju u svojim vlastitim zemljama
ne mogu više upotrijebiti.
Ovdje još mogu jer koriste priliku prije no što Hrvatska ude u Europsku uniju. Ovo me pogada jer mislim da Njemacka i druge zemlje koje su vec ušle u EU to ne bi smjele dozvoliti. Ekologija nema granica, zagadenje ne prestaje na granici, ono što je ovdje štetno, šteti i Europi, citavoj zemlji. Kako može Njemacka i dalje poslovati s RWE-om a da se ne pita kako mogu ovdje upotrebljavati svoju staru tehnologiju kada se zna da ona zagaduje zrak i šteti ljudima!?
Jeste li upoznati s time da župan Ivan Jakovcic, koji je fotografiran s najužim poslovnim vrhom Rockwoola prije njihova dolaska u Istru, sada tvrdi da on nema veze s tim, da je tvornica došla bez njegove volje i ograduje se od svega?
- Koliko ja znam, on nije konzekventan u tom svojem otporu protiv Rockwoola. No, ne radi se samo o njemu, vec o svim strankama koje su dozvolile da im Zagreb servira što ce graditi u Istri. Kako su to mogli prešutjeti iako je to protiv svih interesa ove regije, gdje je turizam najveca privredna grana?! Znamo da se turisti mijenjaju, više ne borave tri tjedna u nekom kampu, oni sad hoce vidjeti unutrašnjost, provoziti se biciklom, popeti se na Ucku... Kako se mogao dozvoliti dimnjak Rockwoola ili Plomina u tako lijepoj unutrašnjosti? Pristalo se na nešto što je puno toga pokvarilo, posebice za agroturizam, za male privrednike koji uzgajaju dobre produkte, vina, sve što turisti cijene.
Što vuce turiste u Istru? Sigurno ne golf tereni, kojih i u drugim zemljama ima koliko hocete, ne privlace ih ni luksuzni kompleksi, vec kombinacija mora i zelene Istre, sva ta mala mjesta kao što su Motovun, Grožnjan, Pican, koja su krasna. I sve su to stavili na kocku s Rockwoolom, potezom koji nije jednostavno povuci.
Jest li upoznati s time da ispod Motovuna namjeravaju izgraditi još jedan "grad", odnosno vile i apartmane uz golf terene? Politicki diskurs, pocevši od premijerke Jadranke Kosor, istice da golf ne poznaje alternativu, on nam se nudi kao jedini spas.
- Odakle im samo ta ideja! Na cemu je uopce baziraju? Golf, kao i prije tenis, gubi svoj zamah i više nije toliko interesantan. Koja je to racunica da ce to donijeti ljudima profit i tko ce od toga uopce profitirati? Mali covjek nece. Nitko nije protiv toga da Istra ima dva golf terena, ali zašto ih treba 23, i s kojim resursima ce to održavati, odakle voda za sve to? To je jedna velika klopka, a namjera nije izgraditi golf. Iz svih tih primjera golf projekata duž Hrvatske obale izašlo je na vidjelo da se ne radi o golfu, nego o namjeri da se na poljoprivrednim zemljištima koja nisu bila za gradnju naprave naselja i da se ona mogu prodavati jer tako se tiska novac.
Kad gradani teško žive i nemaju posla, dovoljno je da im investitor ili vlast kaže da ce, primjerice, Brijuni rivijera donijeti nekoliko tisuca radnih mjesta, pa da vecina u to povjeruje i nije važno to što vec postoji toliko sezonskih poslova u Istri.
- Ljudima treba reci da je to što oni kažu - da ce biti više radnih mjesta - laž, ali onda treba imati spremnu analizu, podatke o proracunima i studije, da se tocno vidi koliko ce zaista neki projekt donijeti koristi, i to obicnim ljudima.
Ali kako s tim podacima doci u javnost? Utjecaj politicko-investitorske klike na naše medije vrlo je jak, postoje PR agencije koje se bave upravo promoviranjem takvih investicija.
- PR agencija ima i u Njemackoj i njihov je utjecaj takoder jak. Razgovarala sam s našim predstavnicima zelenih koji žive blizu postrojenja Rockwoola u Njemackoj i rekli su mi da Rockwool investira jako puno, da radi dobra djela, gradi škole, vrtice, bazen za kupanje, daruje svašta i time si popravlja imidž i nije se lako boriti protiv toga i upozoravati na štetnost za zdravlje.
Kod nas Rockwoool ne gradi ništa, izgleda da niti ne mora.
- Da, u Hrvatskoj Rockwool to ni ne mora raditi, ali možda ce morati jednog dana, ali ako i bude, neke stvari se ne mogu kupiti, ne mora se pristati na sve to. Pritisak na medije je i kod nas jak, ali i to je stvar koja potice gradane da razmisle hoce li samo takve medije.
Primjerice, kod nas ima nekoliko alternativnih listova koji su nastali tako što su se ljudi organizirali u udruge, placali mjesecno da se te novine održe, nalazili pretplatnike da bi ih spasili i uspjeli su. Kao što je, primjerice, Taz iz Berlina, koji se danas izdaje na nacionalnom nivou. Ne može se reci da su u svim stvarima neutralni, ali opet su konkurencija onim listovima koji pišu onako kako hoce naša Vlada.