Apeliram na zakonodavca da poradi na promjeni statusa poljoprivrednog zemljišta. Nije mi jasno iz samog Zakona o poljoprivrednom zemljištu da li zakonodavac želi da se zemljište obraduje ili da se ne obraduje!
Putujuci po Istri, uocavam velike nelogicnosti, npr. veliki broj neurbaniziranih parcela sa kamp kucicama, prikolicama, razne potleušice, nadstrešnice, barake, poluzidani objekti, a od poljoprivrede niti »p«. Neki od tih objekata imaju i vodu i struju, pa i gradevinsku dozvolu. Pretpostavljam, tko se znao snaci - dobio je više komfora pa i dokumenata! Vlada jedan sveopci kaos i jedna vrlo neestetska slika.
Po Zakonu o poljoprivredi (rijec je o manjim parcelama) dozvoljena je gradnja bazena odnosno septicke jame. Pa tko ce to koristiti i kada?
Osobno posjedujem neurbaniziranu parcelu od 800 m2 na kojoj ne smijem prespavati niti u šatoru, niti u prikolici, ni u autu, a o gradevini da i ne govorim. Par puta godišnje navratim na par sati, a to nije dovoljno za uredno održavanje parcele.
Stoga predlažem da se riješimo ružne slike lijepe Istre i odredimo tipizirane objekte na poljoprivrednom zemljište, gdje ce covjek moci prespavati, držati alat i imati uvjete za održavanje higijene. Neka država ubire i boravišnu taksu. U slucaju da država zapocnje okrupnjavanje zemljišta - neka se ti minimalni objekti sruše, ljudima plati zemljište - i svi zadovoljni!
Ovako, dugorocno ne vidim koju korist imamo od zapuštenog zemljišta i raznih potleušica kojih je Istre puna. Koristi nema niti država niti pojedinac! Da li smo toga svijesni? (Anica JANKOVIC)