Društvo arhitekata Istre krajem tjedna u Puli je u suradnji s europskom platformom Future Architecture organiziralo A-festival (anti-festival, aktivistički festival, arhitektonski festival) "Izdavaštvo – akcija" koji se bavio društveno angažiranim umjetničkim i arhitektonskim praksama te njihovom potragom za zajedničkim djelovanjem usmjerenim ka društvenoj promjeni.
Arhitektura i kolonijalizam
Program je otvoren predavanjem Léopolda Lamberta na temu "Arhitektura i kolonijalizam" koje je održano u Multimedijalnom centru Luka u četvrtak navečer, a dan kasnije na istom mjestu otvorena je izložba posvećena udruženju umjetnika "Zemlja" koje je djelovalo tridesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Posjetitelje su kroz izložbu provele Ivana Hanaček i Ana Kutleša iz Kustoskog kolektiva Blok iz Zagreba. "Zemlja" je okupljala angažirane slikare, kipare i arhitekte toga doba poput Krste Hegedušuića, a veliki kritičar im je u početku bio Miroslav Krleža koji je kasnije promijenio svoje stavove. Zemljaši su tražili odgovor na pitanje što je to lijeva umjetnost, umjetnost stvarana kolektivno i namijenjena za kolektiv. Zemljaši su ukazivali na nejednakost, pogotovo u Zagrebu koji je od malog mjesta na periferiji Austro-Ugarskog carstva postao glavni grad pokrajine, odnosno banovine prvo u Državi, a onda i Kraljevini SHS. Ljudi sa sela dolazili su u jednom smjeru u Zagreb u potrazi za poslom zbog čega su se oko Zagreba stvarali sirotinjski slamovi, dok su u samom gradu još uvijek vladali feudalni odnosi u kojima je Crkva imala veliki broj posjeda, pa su Zemljaši šokirali javnost pokazujući naličje kapitalističkog grada. Osim toga, ovaj kolektiv je imao i ulogu sindikata budući da su sindikati nakon Šestojanuarske diktature zabranjeni, pa su Zemljaši bili ti koji su se bavili edukacijom seljaka koji nisu bili politički obrazovani.
Razdoblje Kraljevine Jugoslavije i međuratni period obilježava širenje kapitalizma i opća privredna kriza, zabrana radničkog organiziranja i progresivnog političkog djelovanja pod diktaturom dinastije Karađorđevića, u vremenu nadolazećeg fašizma.
Preslike grafika i crteža te arhivskih dokumenata i novinskih članaka podijeljeni su u dvije cjeline koje korespondiraju s ta dva aspekta – političkim djelovanjem i poražavajućim "stanjem na terenu", u gradu čija se bijeda ne može do kraja razumjeti bez slike sela. Ova će izložba će biti otvorena radnim danima do 12. lipnja.
Društveni angažman u arhitekturi
Nakon predstavljanja izložbe održano je predavanje Tamare Bjažić Klarin "Društveni angažman u arhitekturi 1930-ih".
U subotu prijepodne u Galeriji Cvajner održana je promocija Biblioteke Dobrolet i njenog prvog izdanja, "Poglavlja o arhitekturi" mađarskog filozofa Györgya Lukácsa. O biblioteci i knjizi govorili su urednici Emil Jurcan i Luka Skansi te gostujuća urednica Ivana Perica. Ona je završila studij germanistike i kroatistike, doktorirala je na temu odnosa privatnog i javnog u političkoj misli Hannah Arendt i Jacquesa Rancierea. Jurcan je arhitekt pulske zadruge Praksa i predsjednik DAI-ja. Skansi je povjesničar arhitekture, docent na Univerzitetu u Rijeci, Odsjek povijest umjetnosti. Njegova istraživačka područja su talijanska arhitektura 20. stoljeća, ruska i sovjetska arhitektura i arhitektura u bivšoj Jugoslaviji.
Zajedničkom inicijativom Društva arhitekata Istre, Filozofskog fakulteta Rijeke i zagrebačke izdavačke kuće Sandorf ove godine je pokrenuta knjižna edicija pod nazivom Dobrolet usmjerena ka razvoju arhitektonske kritičke misli. Naziv Dobrolet preuzet je iz vremena ruskog konstruktivizma i loga istoimene aviokompanije iz tog vremena, propelera koji predstavlja dinamiku, koji se pokretačima biblioteke dopao pa su uzeli naziv koji doslovce znači "Dobar let". Radi se o jedinstvenom izdavačkom pothvatu do kojeg je došlo u suradnji DAI-ja s Filozofskim fakultetom u Rijeci i izdavačke kuće Sandorf iz Zagreba.
"Poglavlje o arhitekturi" Györgya Lukácsa
Ovo je prvi prijevod nekog Lukácsevog djela nakon dugo vremena u Hrvatskoj, a za prijevod i to s njemačkog je zaslužna upravo Perica kao gostujuća urednica. Kako kaže Skansi, publikacija je rezultat dugog, kompleksnog i izrazito preciznog rada, a njih troje našlo je zajedničke interese vezane uz teoriji kritike arhitekture. "Poglavlje o arhitekturi" izvorno je bilo dio monumentalne Lukácseve "Estetike" objavljene 1963. u kojoj autor pokušava pomiriti kantovsku, hegelovsku i marksističku misao što se vidi i u "Poglavlju o arhitekturi". Kao prilično obimno djelo "Estetika" je u kasnijim izdanjima kraćena kako bi se dobilo na razumljivosti pa je i ovo poglavlje u cijelosti izbačeno.
Arhitekturu je Lukács opisao kao svjetotvornu umjetnost, jedinu koja je sposobna pratiti društveni bitak određene epohe. Kao što i cijeli Lukácsev estetski sistem nagovještava viši, etički plan, tako i arhitektura iz svojih estetičkih pitanja mora iskoračiti u ona etička – jedina koja su sposobna ispostaviti društvene proturječnosti današnjice. A ta se etička pitanja ne mogu razriješiti unutar samog oblikovanja prostora.
Lukács je smatrao da arhitektura kao umjetnost je imanentno javna stvar jer tvori prostor koji je zajednički. Uz to, arhitektura je jedina umjetnost koja se ne može izraziti negativno, ne može se kroz nju izraziti kritika kao npr. u književnosti, što je njeno ograničenje. (Mleden RADIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)