U Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula jučer je predstavljen projekt COME-IN! (Cooperating for Open access to Museums towards a widEr Inclusion) koji ima za cilj otvaranje galerija i muzeja osobama s invaliditetom. Arheološki muzej Istre iz Pule aktivan je partner u ovom projektu financiranom sredstvima Europskog strukturnog i investicijskog fonda Interreg Central Europe.
Edukacija muzejskog osoblja
Kako je rečeno, svrha COME-IN! projekta je otvaranje muzejskih i galerijskih izložbi osobama s raznim vrstama invaliditeta. Mnogobrojne muzejske ustanove željele bi prikazati svoje zbirke svim uzrastima i svim zainteresiranim osobama. Međutim, kada je riječ o osobama s invaliditetom često nemaju niti dovoljan stupanj opremljenosti, niti dovoljno predznanja da bi pružale potpuni doživljaj bogatstva predmeta koje čuvaju. Projektom COME-IN! želi se, između ostalog, djelovati na osviještenost institucija u polju pristupačnosti osobama s invaliditetom te educirati muzejsko i ostalo zainteresirano osoblje da bi na najbolji mogući način učinili izložbe vidljivima i istinskim doživljajem za osobe s raznim vidovima invaliditeta.
Projekt COME-IN! traje od srpnja 2016. do srpnja 2019. i košta više od 2,7 milijuna eura od čega AMI dobiva blizu 167 tisuća eura uz sufinanciranje od 15 posto. Na projektu radi 14 partnera iz šest država uz devet pridruženih partnera.
Ravnatelj AMI-ja Darko Komšo podsjetio je da je AMI prije ovog projekta sudjelovao na druga dva manja projekta koja su im dobro poslužila da nauče kako se projekti rade i kako se pravdaju novci pred EU fondovima, a prijavljuju se i na brojne druge projekte.
- Osobe s invaliditetom najosjetljiviji su dio naše zajednice i često su zanemareni, kaže Komšo i ističe da se ovaj projekt tiče četiri vrste invaliditeta - slabovidnosti, odnosno sljepoće, gluhoće, otežanog kretanja i mentalne retardacije, a u AMI-ju odabrali da se posvete osobama koje imaju probleme s vidom.
Prilagodba Arene i C8
Kako je rečeno, AMI se trenutno adaptira i nije uvijek bio prilagođen osobama s invaliditetom. Ima niz stepenica unutra i izvana pa osobe s invaliditetom nisu mogle ući u zgradu. Zbog toga se planira staviti lift i platforma za pristup, ali to nije dio projekta COME IN! već adaptacije zgrade.
Spomenuo je Komšo i Sveta srca te Arenu i galerijski prostor C8. U Sveta srca osobe s invaliditetom mogu ući s bočne strane te koristiti unutrašnju platformu. U galeriji C8 osobe s invaliditetom ne mogu pristupiti i zato je u planu s bočne strane napraviti platformu. Što se tiče Arene ona je djelomično pristupačna kroz ulaz sa strane, ali je podzemlje Arene nepristupačno, kao i izložbeni prostor pa bi željeli postaviti rampu koja bi išla od ulaza uz kamene ploče do ulaza u podzemlje, i na tome se radi u suradnji s konzervatorskim odjelom.
U lipnju iduće godine u Svetim srcima planiraju izložbu radnog naslova "Prapovijest u rukama" koja bi bila prilagođena slijepim i slabovidnim osobama jer će izložiti taktilne grafike, dok će videće osobe u tamnoj sobi moći osjetiti kako je to biti slijep.
- Raduje me što su uključene sve osobe s invaliditetom, rekao je predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih osoba Istarske županije Zlatko Kuftić.
- Danas se imamo razloga osjećati manje slijepim. Svaka prilagodba nama znači puno, rekao je Kuftić koji je oduševljen idejom mračne sobe. Zahvalio se i umjetnici koja im je poklonila 15 slika za slijepe koje predstavljaju Križni put, a koje će za mjesec dana izložiti u Edukacijsko-rehabilitacijskom centru u Cukrićima.
Đeni Gobić-Bravar iz Arheološkog muzeja koja vodi projekt zahvalila se svima koji su pomogli projekt, a najviše ravnateljici Gradske knjižnice i čitaonice Pula Neli Načinović te predstavnicima Udruge slijepih i slabovidnih Istarske županije. Gobić-Bravar potom je govorila om smjernicama za muzejske i druge ustanove koje se žele prilagoditi osobama s invaliditetom.
Primjeri dobre prakse
- Želimo da naše institucije budu pristupačne svima, ne samo osobama s invaliditetom (npr. djeci), rekla je i istaknula jezične smjernice, kako komunicirati s osobama s invaliditetom jer, kako kaže, nitko ne želi da ga se smatra invalidom. Među smjernicama su i one koje se bave pitanjima pristupačnosti muzeju, zatim pristupu informacijama i komunikacijom (npr. ima li muzej lift ili zahod), tu su društvena i ekonomska pristupačnost (jer osobe s invaliditetom teže nalaze posao pa se postavlja pitanje treba li naplatiti kartu osobi koja je u pratnji osobe s invaliditetom itd). Još jedan od problema je i što su muzeji često smješteni u starim zgradama što otežava ili onemogućava pristupačnost. Uz to, važni su i dojmovi posjetilaca, kako oni koje zapišu u knjizi dojmova, tako i onih koje kažu izravno zaposlenicima muzeja ili komentiraju na web stranicama, a važno je i kako će osoblje muzeja te dojmove pročitati. Važna je i izobrazba osoblja muzeja, od čistačice preko voditelja odjela, a Gobić-Bravar je pritom spomenula da ljudi vole čuti da im netko priča dok ih vodi.
Na kraju je Gobić-Bravar istaknula i primjere dobre prakse poput Taktilnog muzeja u Grčkoj, Kunsthistorisches Museuma u Beču gdje se nalaze tri slike prilagođene slijepima, Tiflološkog muzeja u Zagrebu ili Muzeja Grada Zagreba koji je izuzetno prilagođen slijepima i slabovidnima, a veliki posao radi zagrebačko Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život pod vodstvom Vojina Perića.
Smjernice za prilagodbu muzeja
"Važno je da muzeji u svoje prostore mogu prihvatiti svaku osobu i ponuditi joj doživljaj koji će je obogatiti. Termin pristupačnost, u sklopu ovoga projekta, ne odnosi se samo za fizičku pristupačnost, već puno šire, u smislu prihvaćanja sadržaja koje muzeji nude. Tema izložbe, zajedno s izloženim predmetima, mora biti lako razumljiva, zanimljiva i donijeti u život posjetitelja nove spoznaje. Samo ako posjetitelj kroz izložbu osjeti zainteresiranost i ispunjenost, može se smatrati pristupačnom", stoji u smjernicama projekta. (Mladen RADIĆ)