Kako je zelena tržnica postala tržnica na crno

 (Manuel ANGELINI)
(Manuel ANGELINI)

- Dođite u 5 sati i snimite što se događa. Roba na pultove najvećim dijelom stiže s parkinga, a uglavnom je preprodaju ljudi koji nemaju nikakve veze s poljoprivredom, tvrdi jedan od zakupaca (podaci poznati redakciji) koji smatra da bi se fiskalizacijom barem djelomično uveo red na zelenoj tržnici koju zbog dugogodišnjeg kaosa naziva "crnom tržnicom".

Od preprodavača koji mahom nisu iz Istre i dolaze iz Metkovića i Like, robu kupuju mnogi zakupci i prodavači, a sve je manje domaćih ljudi koji nude domaći proizvod iz svojih vrtova. Možda ih je na pulskom markatu 25 posto, ističe sugovornik i dodaje da se tom robom opskrbljuje i većina ostalih štandova u Puli.

- Doslovno postoji organizirani lanac kojim se zaobilazi svaki zakon, zbog čega na kraju najviše ispaštaju kupci. Roba stiže iz cijele zemlje, no od kuda točno, nitko ne zna. Porijeklo robe se mora znati jer kada zakupci kupuju robu, dužni su dobiti račun, ali to se u većini slučajeva ne događa. Računi se ne izdaju, pa tako, primjerice, zakupci rano ujutro kupe krumpir po tri kune, a samo dva sata kasnije ga prodaju za trostruko više, zbog čega ispaštaju kupci do kojih roba stiže tek nakon što je već prošla tri, četiri ruke pa je i cijena viša, veli nam sugovornik.

Po njegovim riječima, preprodavači robu prodaju na crno zakupcima, a oni po istom principu dalje prodaju kupcima. To nitko ne regulira, veli, a najmanje nadležne inspekcije čije radno vrijeme počinje u 8 sati kada je roba već u ponudi. (D. BAŠIĆ-PALKOVIĆ)

CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter