Bod sa Slavenom, bod s Osijekom. Istra 1961 u pet je dana ugostila dva kluba koja se uz "fenjeraša" iz Sigeta bore za prvoligaški ostanak i osvojila dva od tek tri, treći je onaj protiv Hajduka, proljetna boda pred svojim navijačima. Ostavivši te iste navijače u iščekivanju prve domaće pobjede, a za to će u posljednjem ovosezonskom nastupu na "Drosini" trebati svladati, ni manje ni više, nego Dinamo.
Što znači da bi vrlo lako "zeleno-žuti" mogli ovu proljetnu polusezonu zaključiti bez radosti osvajanja domaćeg troboda. Srećom pa se tako mizeran učinak pred vlastitim navijačima pulskom klubu neće "obiti o glavu", jer je sjajna jesenska polusezona donijela bodove koji ih zasad čvrsto drže na povijesnom šestom mjestu s dobrim izgledima da to mjesto zadrže do kraja.
Dakle, "zeleno-žuti" su nakon ogleda s Osječanima za bod bliži priželjkivanoj šestoj poziciji, onoj koja će im na koncu prvenstva osigurati i zaslužene premije. A premije zaslužuju i za nastup protiv "davljenika" iz Osijeka, jer nije bilo nimalo jednostavno ostati fokusiran na zbivanja na travnjaku pored svih onih komentara i priča koje su kružile cijelom Hrvatskom prije utakmice. Jedni su bili sigurni da će Puljani "pustiti" Osječanima da osvoje sva tri boda kao što su im, po njima, "pustili" i Dinamo, Lokomotiva i Rijeka.
Drugi su, pak, bili sigurni da je dogovor povezan s kladionicama, jer su uoči utakmice bile "dojave" kako će biti prijelaz iz jedan u dva, odnosno da će Puljani voditi nakon prvog dijela, a gosti slaviti na kraju. Sve je to, dakako, došlo i do pulskog kluba. Otud onakva ljutnja trenera Pamića na druženju s novinarima nakon susreta, njegov "iz iksa u iks", a vidno je umoran takvim pričama bio i gostujući trener Tomislav Rukavina. Zanimljivo, nijedan se od "sigurnih" raspleta ovog susreta nije dogodio i - nikom ništa. Nitko se zbog toga neće "posuti pepelom", nitko neće javno reći kako su bez razloga optužili igrače i klubove, širili negativu. Kad je ispalo suprotno, onda se šuti. Ali da je bilo prema predviđanjima… E, onda bi se likovalo. Nažalost, klasična hrvatska priča.
Sama utakmica potvrdila je dobro znanu istinu. Momčad, između ostalog, igra i koliko joj suparnik dopusti. Puljani su u ponedjeljak protiv Slavena bili rastrčani, opasni, lakoćom su dolazili u gol prilike, ali su zbog nevjerojatnih gluposti u zadnjem redu bili na rubu poraza. Ni u petak se ne može reći da pulska momčad nije htjela. Nitko ne može poreći da jedan Blagojević koji je igrao uz grčeve na kraju, ili Obšivač, ili Radonjić i svi ostali nisu istrčali s jasnom željom da pobijede. Međutim, nešto se pitalo i suparnika. A s druge strane je stajala momčad s "glavom i repom". Momčad Osijeka koja je u naletu, puna samopouzdanja nakon triju velikih pobjeda i koja prema prikazanom na travnjaku "Drosine" ima jake argumente za ostanak u društvu najboljih. Rukavina je posložio mladu, brzu, fizički spremnu momčad koja s iskusnim Cesarcem u napadu može svakome stvoriti brojne probleme. Ova je osječka momčad kilometrima daleko od one bezvoljne, spore jesenske momčadi. I to su vidjeli svi koji su to željeli vidjeti. Odlično su u prvom poluvremenu razbijali pulske akcije već u začetku i potom preko Cesarca, Šorše i agilnog Škorića na lijevoj strani prijetili pulskom golu. Da nije među vratnicama bilo raspoloženog Brkića, moglo je biti jako neugodno za domaću momčad. U nastavku je Pamić malo "promiješao karte", razbudio svoje igrače i nakon još par dobrih intervencija Brkića igra se preselila na gostujuću polovicu, a Havojić je bio najbliži kažnjavanju njihovih promašaja. Nažalost, iako je brz, bio je djelić sekunde sporiji od lopte koju je uputio Batarelo.
Pored osvojenog boda, pulski je klub ovom prilikom najviše profitirao ostavljanjem juniora Ivana Brkića na golu. Bio je to smion potez Pamića koji je odredio susret. Zanimljivo, Lovrić je možda i najbolju partiju u pulskom dresu ostvario na gostovanju u Osijeku kad su Puljani slavili s 1:0, a sad se protiv istog suparnika cijeloj hrvatskoj javnosti na sjajan način predstavio i Brkić. (Roberto CAR)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU
