Nikada se u Puli na festivalu nije toliko pušilo, duvalo i povraćalo, naravno na filmu, za ostalo ne odgovaram. Gotovo da nema filma u kojemu cigareta nije glavna slamka spasa, marihuana dodatna doza, naravno, i tradicionalna rakija, malo viskija, ruma i na sve to crnog vina i eto povraćanja da ti se smuči.
Da sam u pravu pokazuju "Kauboji" Tomislava Mršića i Saše Anočić u kojima je također pomalo svega od ovoga, ali u strogo kontroliranim dozama i s jednom jedinom namjerom - da zabavi, povrati život u napušten dom kulture i sredinu koja se guši u smogu tvornica koje će kihnuti svakoga časa. Onaj tko je gledao ovu kazališnu predstavu zna o čemu je riječ. No, za razliku od kazališta u kojemu ste u direktnom kontaktu s publikom, u filmu je kamera posrednik, a montaža mogućnost da se vrijeme skrati ili zabavna strana uravnoteži.
Bez obzira na taj nedostatak, narativnih praznina koje ometaju nesputan smijeh, "Kauboji" su hrvatski nadrealisti s audicije pomiješani s Hamletom iz Mrduše Donje te iznjedrili, uz "Svećenikovu djecu", i jedino što ćemo pamtiti s jubilarne Pule.
Lukas Nola je mračan, težak, nadrealan, mučan i nemilosrdan u svom "Šuti", sve kako bi nam prepričao do koje mjere je moguće nasilje i zlostavljanje u obitelji, tu pored nas u susjedstvu, a da toga i nismo svjesni, niti nas je za to previše briga. Upravo ta brutalnost i razvučenost nervira cijelo vrijeme filma, dovoljno da vas izbaci iz takta, da vam se sve zgadi, pa i samo Nolino pretjeravanje, sve do samog kraja kada na odjavnoj špici stoji da je film napravljen po istinitom događaju.
Tu se tek zapravo vraćamo na početak, slično redateljskom postupku, ispričavamo se sami sebi za svoju nestrpljivost, za to što smo olako prešli preko stravične sudbine majke-supruge (Lana Barić), kćerke i unuke (Tihana Lazović, kao Beba), ali i sina i brata, žrtava pokvarenog oca (Milan Pleština), ili otaca, jer svatko onaj tko je prošao kroz taj pakao i sam kasnije otvara njegova vrata na vlastitoj obitelji, kao Bebin suprug (Živko Aničić). Dugo će im trebati da dođu sebi i da prežive ove uloge u koje ih je Nola ugurao da bi svi mi shvatili da je od zlostavljača gori onaj tko to ignorira - šuti!
Omnibus "Kratki spojevi", iako izvan konkurencije, zaslužio je daleko veću pažnju nego što ju je dobio zbog svađa na Prisavlju. Naime, HRT je u gotovo svakom filmu (ko)producent, ali su tri kratka igrana filma "Rođendan" Hane Jušić i Sonje Tarokić; "Bomba" Darija Juričana te posebno "Podstanar" Andrije Mardešića pravi HRT-ovi dragulji koje treba njegovati. Oni su majstori, a ne… ma znat tko već. Kako se pravi tv komedija pokazao je Mardešić, još jedna predstava na filmu kod Jurčana, a dječje priče treba staviti u ruke Jušić-Tarokić - jer naprosto to znaju dobro napraviti. (Mate ĆURIĆ)