Predstava Roberta Raponje "T.O.P. - Tecaj odvikavanja od pušenja" prema tekstu Borisa Senkera, nastala u produkciji Umjetnicke akademije iz Osijeka, grada Požege i udruge Ferr, igrala je u cetvrtak u Svecanoj dvorani Tone Peruška pulskog Sveucilišta Jurja Dobrile. Autorsku ekipu cine Maja ?urinovic, zadužena za scenski pokret, Jasmina Pacek, koja se pobrinula za vizualni identitet, Arinka Šegando, autorica glazbe, i Robert Raponja, redatelj.
U predstavi, u kojoj igraju studenti Umjetnicke akademije iz Osijeka, medu kojima su i Puljani Petra B. Blaškovic, Nenad Pavlovic, Franjo Toncinic, te Katarina Baban, Sanja Drakulic, Aljoša Cepl, a u ulogama ucitelja - Selena Andric i Majkl Mikolic iz Pule, u kabaretsko-histrionskom se stilu tematizira pušenje kao metafora lakovjernosti i podložnosti.
Senkerov tekst ismijava naivnost i intelektualnu inertnost, a to cini kroz formu brzinskog tecaja koristeci metaforu pušenja do iznemoglosti. Glumci na pozornici (dva ucitelja i njihovi ucenici) publici predstavljaju tecaj odvikavanja od pušenja (u svim njegovim metaforicnim inacicama) podijeljen u cetiri predmeta: fenomenologija pušenja, povijest pušenja u Hrvata, tople pušacke price te tip-top primjeri kako završavaju pušaci. Najduhovitiji dio predstave je zasigurno povijest pušenja u Hrvata, gdje publika kroz povijesne minijature i karikature doznaje koga su i cije su sve price do sada popušili Hrvati.
Iako je Senkerov tekst, baš zbog tog lupanja metafore cekicem po glavi, donekle repetitivan i predvidljiv, glumacka ekipa koju je uvježbao Raponja svoje zahtjevne zadatke izvršava uigrano i vješto. Brzina prelaska iz uloge u ulogu, preskakanja s komicnog na apsurdni registar i fizicka izdržljivost glumaca glavne su odlike predstave u kojoj se glumi, pjeva, pleše i svira - bez pauze. Jasna je stoga edukativna odlika Senkerovog teksta, a njegova primjena na studente glume, barem u ovoj Raponjinoj viziji, iz mladih je studenata izvukla vrlo dobre histrionske sposobnosti.