Kako god, moraš zvonit!


- Pred nama je prekrasna knjiga, odmah u uvodu rekla je ugledna etnologinja i sveučilišna profesorica dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović na promociji knjige dr. sc. Lidije Nikočević "Zvončari i njihovi odjeci", održanoj večeras u svečanoj dvorani "Tone Peruško" na pulskom sveučilištu, u organizaciji Istarskog povijesnog društva.

Knjiga aktualne ravnateljice Etnografskog muzeja Istre sadrži pomno znanstveno terensko istraživanje pokladnih praksi zvončara na Kastavštini, započeto još prije 30 godina tijekom zadnjih godina studija etnologije - od detaljnih opisa opreme (zvono, maska, ovčja koža, balta) do, kako je rekla dr. Grbić Jakopović, vrlo vrijedne tipologije 15-ak zvončarskih skupina na području općina Matulji i Viškovo, uključujući i Halubajske, Zametske i Leprinačke zvončare kao i Grobničke dondolaše.

Knjiga nastoji dati odgovor što to mlade zvončare motivira da na sebe stavljaju ovčju kožu i teška zvona te zatim koračaju više kilometara u iscrpljujućim ophodima.

Na promociji je izdvojeno i poglavlje o manifestaciji tijela u ovom dugom pokladnom običaju, koji je uvršten i na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva - od snage i nesputane divlje naravi preko krvnog nasljeđivanja vještina, ushita i spolnosti sve do žena i njihove uloge.

Nadahnutim riječima djelo je pohvalila i urednica knjige dr. sc. Tanja Perić Polonijo. Posebna vrijednost knjige su brojni citati samih zvončara na njihovu autentičnom dijalektu pa je tako dr. Perić Polonijo pročitala i kratki duhovit dijalog autorice i jednog zvončara iz mjesta Zaluki, u vezi s uvrštenjem na UNESCO-ovu listu:

- Ča govoriš, Lidija, ča se menja s tun zaštitun?

- Niš jako.

- Ja, kako god, moraš zvonit...

Drugi, pak, iz mjesta Mučići tvrdi: "Čovek se more va ten kraje pametit samo po ten kakov je bil zvončar; i potle smrti te pamete ako si bil dobar zvončar".

Rekavši da je tijekom 30 godina terenskog rada stekla ogromno povjerenje zvončara, autorica je dodala da se ovdje, za razliku od nekih drugih njenih knjiga, bavila živim ljudima.

- Zvončari će o knjizi imati svoje kritičko mišljenje i nije mi svejedno kako će je iščitavati i razumjeti. Ova je knjiga na neki način i moj dnevnik; u njoj ima dosta mene, jer sam i ja postala dio zvončara, kao i oni dio mog života, zaključila je dr. Lidija Nikočević uz pljesak publike, u kojoj je bio priličan broj viđenijih istarskih etnologa, muzikologa, konzervatora i povjesničara umjetnosti. (Napisao i snimio Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter