Jedni ce reci da imaju "slonovsko pamcenje", dok ce drugi priznati da se ne sjecaju što su jucer jeli. Vecina je ipak negdje u sredini, a bez obzira na to koliko (ne)potrebnih informacija pamtili, nacin na koji funkcioniraju naša sjecanja - jednak je. A upravo je odgovor na pitanje kako pamtimo (umjesto koliko pamtimo) bio kljucan u istraživanju poznatog neurobiologa Freda Gagea s kalifornijskog Instituta za biološka istraživanja Salk.
Naime, nakon što je prije nekoliko godina dokazao da se moždane stanice ipak obnavljaju, Gage je zajedno s grupom znanstvenika na temelju racunalne simulacije zakljucio da nove moždane stanice, koje se u velikom broju pojavljuju svakoga dana, imaju sposobnost vremenskog odredivanja sjecanja. Naravno, stanice ne pamte tocne datume - primjerice, 9. ožujka 2009. - vec kodiraju sjecanja koja se odnose na približno isto vrijeme te na taj nacin naš um "zna" locirati odredeno sjecanje u odnosu na neko drugo.
Znanstvenici su uvjereni da aktivnost istih neurona tijekom dva razlicita dogadaja omogucuje povezivanje sjecanja i njihovo stavljanje u medusobni odnos. Posljedica toga je da se, primjerice, sjecamo da smo prije nekoliko godina prije odlaska na rukometnu utakmicu pojeli ukusni obrok u restoranu. No, to nije sve što pamte mladi neuroni. Znanstvenici isticu da novi neuroni registriraju sve što se dogada tijekom nekoliko tjedana, a do povezivanja sjecanja dolazi na osnovu vida, mirisa i ostalih osjetila pa se zanimljive ili pak izrazito predvidljive rukometne utakmice možete prisjetiti, primjerice, po okusu hrane koje ste uoci te utakmice pojeli.
Unatoc tome što mlade stanice cine mali postotak u cjelokupnom sklopu, znanstvenici vjeruju da je njihov utjecaj dovoljan za covjekovu procjenu da se nešto dogodilo u približno isto vrijeme kao neki drugi dogadaj.
Taj je zakljucak, istice Fred Gage, izuzetno važan za razumijevanje, a time i lijecenje bolesti poput depresije ili Alzheimerove i Parkinsonove. Naime, u depresivnih osoba i onih oboljelih od tih bolesti, uocen je manji broj novih moždanih stanica pa znanstvenici smatraju da bi se na takvim osobama trebale primjenjivati terapije koje ce potaknuti stvaranje novih neurona.
Govoreci o potencijalno prihvatljivim terapijama, znanstvenici su spomenuli odredene lijekove, posebnu prehranu pa cak i trcanje, buduci da su ranija istraživanja pokazala da ono pozitivno utjece na stvaranje neurona.