Nisu pogriješili ni oni posve neupućeni koji su se u petak uputili put zagrebačke Močvare, gdje je otvaranje osamnaestog festivalskog izdanja Žednog uha pripalo odličnom elektro krautrock bendu Fujiya & Miyagi. Pogođen bend za punoljetnost najdugovječnijeg zagrebačkog festivala alternativnog i indie zvuka, i njegovog spiritus movensa, zagrebačkog Šibenčanina Mate Škugora.
Nikakvih poveznica ova nerazmetljiva, ali kreativna četvorka iz Brightona nema s Japanom, osim ako ne računamo njihovo bazično nadahnuće krautrockom pa tako i kultnim sastavom Can, u kojem je ranih 70-ih pjevao neponovljivi Damo Suzuki. Njegov se način pjevanja osjetio u Močvari za izvedbe starije pjesme "Sucker Punch". Naziv benda lucidan je spoj proizvođača gramofonskih igala (Fujiya) i učitelja borilačkih vještina iz filma The Karate Kid (Mr. Miyagi).
Uz dobro klupsko ozvučenje i mudri izražajni model "tko će manje, a ne više", u kojem svatko ima svoj prostor (bas se, primjerice, ne poklapa sa sekvencerom), Fujiya & Miyagi na svom su prvom hrvatskom gostovanju nastupili kao kvartet. Osnivačkom tandemu - gitaristu i pjevaču Davidu Bestu i Steveu Lewisu za sintisajzerima i kontrolerom - zadnjih par godina pridružila se suverena ritam sekcija, bubnjar Ed Chivers te basist Ben Adamo, tipičan primjer dobrog britanskog postpunk basiste.
Da podjednako crpe inspiraciju u njemačkom krautrocku i izvođačima poput Neu! ili Can, kao i u britanskoj elektronskoj sceni 90-ih, poput Stereolaba i Broadcasta, ali i današnjim izvođačima kao što su Aphex Twin ili The Orb, Fujiya & Miyagi pokazala je već uvodnom numerom "Ankle Injuries", s njihovog drugog studijskog albuma iz 2006. "Transparent Things". Njime su prije 11 godina drastično proširili krug njihovih ljubitelja, a čemu je dobrim dijelom kumovala bezrezervna podrška utjecajnih medija poput NME-a ili Pitchforka.
Na opravdano pitanje "zašto sviraju kao 'mali' bend s osnovnom opremom u manjim klubovima pred 200-tinjak ljudi?", možda se dijelom može odgovoriti time da su Fujiya & Miyagi umjetničko djelovanje godinama podređivali svojim privatnim obiteljskim životima, sa svega tri-četiri koncerta godišnje. Time su svih ovih godina, bar do novog, iznimno plesnog i uspješnog zadnjeg albuma iz travnja ove godine (jednostavna naziva "Fujiya & Miyagi") svjesno žrtvovali vlastiti komercijalni uspjeh, no zadržavši kultno sljedbeništvo s dosad šest objavljenih albuma.
Zagrebački su koncert nakon uvodne "Ankle Injuries" nastavili pjesmama s recentnog albuma - "Solitaire" a nešto kasnije "Extende Dance Mix" s dojmljivom Davidovom improvizacijom glasom i gitarom, koju je publika ispratila ovacijama.
Uslijedila je, osobno, jedna od dražih s novog albuma, "Freudian Slips", a nakon par skladbi s prijašnjih izdanja, završnica je pripala hitoidnim i plesnim "Serotonin Rushes" i "Impossible Objects of Desire", uz šlag na kraju i frenetičnu party završnicu tipičnom krautrock pjesmom "Knickerbocker" s trećeg albuma "Lightbulbs" iz 2008. godine. Predgrupa im je bio makedonski trio Rib. (Zoran ANGELESKI)