Dan poslije potpisivanja koalicijskog sporazuma sa SDP-om za zajednički izlazak na predstojeće lokalne izbore te nakon isključenja iz IDS-a Damir Kajin bio je dobro raspoložen.
Prvi put je Istru obilazio kao nezavisan saborski zastupnik, davao je izjave i intervjue, a u razgovoru za Glas Istre čak mu se i potkrala rečenica "mi u IDS-u".
Ipak, daleko je od IDS-a, koristi svaku priliku za kritiku šefa stranke Ivana Jakovčića te pokušava oko sebe okupiti što više bivših članova, od Ivana Heraka do Ivana Paulette i Dina Debeljuha. Istodobno, bira riječi kada govori o SDP-u i premijeru Zoranu Milanoviću, iako i njima poručuje da će ostati na svojoj strani.
- Molio bih Glas Istre da mi ništa ne imputira, napomenuo je Kajin na početku intervjua, iako nikad nije imao primjedbi na tretman u listu u kojem je više govorio od Jakovčića i drugih istaknutih članova svoje bivše stranke.
- Kako se osjećate kao nezavisni političar pod krošnjom SDP-a?
- Danas se osjećam znatno bolje nego jučer, a 19. svibnja bit će mi još bolje. Na današnji dan osjećam se isto kao što su se u trenucima razlaza s IDS-om osjećali Ivan Herak, Dino Debeljuh, Elio Martinčić, Luciano Delbianco, Branko Ružić, Petar Turčinović, sve bivši saborski zastupnici koji su ostavili traga na političkoj sceni Istre i Hrvatske. Oni koji su ih naslijedili ostavili su daleko manje traga.
- Nabrojali ste šaroliku skupinu koja se raspodijelila od odlaska u HDZ i HSLS do pasivizacije i ostanka u nezavisnim vodama. Kako ćete Vi proći?
- Sudbine tih ljudi bile su različite. Sada želim okupiti te bivše članove IDS-a na platformi koju smo gradili ranih devedesetih godina. Uvidio sam da moji ideali, koji su ugrađeni u deklaraciju IDS-a, više ne žive. Potire ih izvršna vlast u stranci, od Jakovčića do "mojih" u Buzetu koji okružuju Valtera Flega.
Teško mi je kad mi doma prilaze ljudi i govore - ako nisi u IDS-u, nisi nigdje. Toga nije bilo ni u komunizmu, ni u fašizmu, nikada.
- Neprekidno prozivate Nina Jakovčića. Donedavno se dobivao dojam da ste ako ne prijatelji, onda barem stranački drugovi?
- Jakovčića sam upoznao na stranačkom skupu 1991. u Buzetu. On još nije bio član stranke, a ja jesam. Kad smo se upoznali nakon tribine, gdje su govorili Elio Martinčić, Debeljuh i ja, Jakovčić mi je rekao - želim postati predsjednik IDS-a.
Bio isti kao i mi - imao je BMW na leasing, troje djece, nezaposlenu ženu i propali posao. Tada smo davali sebe IDS-u i moram priznati da je on radio za stranku najviše poslije mene.
No, dolaskom Sanadera na vlast sve se promijenilo. Jakovčić se dogovorio o "podjeli plijena."
- Na potpisivanju "sveistarske koalicije" potpise ste stavili samo Vi i SDP, ne i drugi koje ste naveli?
- Polako, doći će i drugi. Ne trebamo svi prvi dan potpisati, ali siguran sam da će nas biti još. Na listi imamo mjesta za svakoga.
- Kada ste utanačili suradnju sa Zoranom Milanovićem?
- To je apsolutno nebitno. Sve se zbivalo manje-više spontano, a intenziviralo se nakon pokušaja Jakovčića da Milanoviću ukrade stranku u Puli i Istri.
- Kako da mu je ukrade, pa nije li cvala koalicijska suradnja?
- To što su pokušali napraviti nije bila volja prvih ljudi SDP-a Istre, kao i Zagreba. Ali važnije je napomenuti da to nije bila ni volja biračkog korpusa SDP-a u Istri. Birači SDP-a nisu bili za to, a Milanović ne želi svoje članove i simpatizere prevesti žedne preko vode.
- Očekujete pobjedu na lokalnim izborima. No, što ćete raditi ako ne postanete župan?
- Odradit ću saborski mandat do kraja i zatim se povući iz političkog života.
- U povlaštenu mirovinu?
- Da, zar i Vi ne biste učinili isto? (Razgovarao Dubravko GRAKALIĆ)
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU