Moglo bi se najlakše reći da je srijeda bila u znaku žena u Areni; najprije su se predstavile Čejen Černić, kao režiserka (debitantica) i Hana Jušić, kao scenaristica u najnovijem nastavku zgoda malog Koka u filmu "Uzbuna na Zelenom Vrhu", a potom je Hana Jušić, kao režiserka i scenaristica, te Čejen Černić kao asistentica režije, svoj cjelovečernji debi ostvarila u filmu "Ne gledaj mi u pijat". Oba filma je producirala Ankica Jurić Tilić iz Kinorame. Dodajmo tome i da je također glumački debi (i to kakav) imala i Mija Petričević u "Pijatu", a i nove klinke oko Koka su također dominirale u "Zelenom Vrhu". Istovremeno se evo ponovilo da jedna večer u Areni ponovo bude posvećena jednom autoru(ici), ali za razliku od Jurkasa s Jušić-Černić nema nikakvih primjedaba, osim da se je moglo presložiti i drugačije. Ako mogu biti dosadan, onda bi na pravdi Arene dva dječja filma išla jednu večer ("Anka" i Uzbuna na "Zelenom Vrhu"), a drugu po onome što se do sada vidjelo ("Ne gledaj mi u pijat" i "Ustav RH") i mirna Bosna.
Pokušaj dodane vrijednosti
Malo jest zbunjujuće da nakon tri filma o Koku i kada smo se već navikli na glavnog glumca (Antonio Parač), sada dobivamo novog Koka u liku Marka Tocilja, kao i ostatak ekipe klinaca i klinceza, među kojima su oćalinko Tin Gregorić pulskih korijena, Žohar pak pazinskih, a naša Dijana Vidušin već je postala stalna i dežurna mama hrvatskog filma, ne samo u ovom serijalu. No, treba se podsjetiti da je Hana Jušić bila scenaristica i kod Žarkovića u "Zagonetnom dječaku", a da je Čejen gotovo stalna asistentica u cijeloj priči pa nije bilo teško slijediti ovaj niz Kušanovih dogodovština, jer je i prvi režiser, mladi Kušan i ovdje bio koscenarist. Dakle, ekipa je na okupu, ali se bojim da su ovdje malo previše ušli u horor atmosferu i da nedostaje one dječje ležernosti koja se obilato nudi na svakom mračnom kantunu.
Iako kamera i glazba sugeriraju i prenapeto događanje djece koja uzimaju stvar u svoje ruke u potrazi za lopovima, kada odrasli smo vrte očima, svakako treba vjerovati Čejen koja kaže da se ne bi usudila u drugačijim okolnostima uhvatiti u rizik pravljenja dječjeg filma kao sigurno najzahtjevnijeg izazova. Umjesto smiješnih doskočica s iznenadnim gostima u i iz mraka, naglim upadima u nezgodne situacije, neobuzdanog smijeha, ili sramežljivog zavođenja, osjećaj je kao da vam stoji na ekranu upozorenje – nije dozvoljeno mlađima od 12 godina - a baš je njima namijenjeno. Bojim se da je ovo bio pokušaj dodane vrijednosti na one ranije uspješnice pa se nadosnimilo, a trebalo je i moglo se više poraditi na ritmu i gegovima situacije. Kad su već klinci dobro odabrani.
No, kako je ovo ne samo lektira, već i rijetki film za djecu, mora mu se s malo strogoće pogledati u lice, ali i podržati svako nastojanje da mlada publika živi usporedno i s knjigom i filmom. Ja bih na mjestu producentice za Koka angažirao nekog od čeških autora i s njima napravio koprodukciju za europska kina. Tko zna, možda me netko i posluša. (Mate ĆURIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU