Iako Raša slovi za biser moderne arhitekture, zasad je to samo na papiru. Pozitivnim impresijama dok šecete njegovim ulicama, cija je posebnost da se sve sijeku pod pravim kutom, nema mjesta.
Kuce, naime, više baš i nisu "potpuno jednake", vec su fasade uredene po pojedinacnim stilskim i koloristickim rješenjima vlasnika stanova, cesto dalekih od "ukusnog i lijepog". Nerijetke su terase umjesto vinovom lozom ili kakvim drugim prirodnim hladom zatvorene aluminijskom stolarijom, valjda za dodatni "životni prostor".
Neredu u prostoru i zapuštenosti uvelike kumuje (i) to što Opcina još nema svoj prostorni plan, cije je donošenje i zakonska obaveza.
Trg u središtu mjesta, onaj manji pred opcinskom zgradom i marketom, nazvan je po ocu Raše, Tršcaninu Gustavu Pulitzeru Finaliju. To priznanje vrsnom, originalnom i prepoznatljivom arhitektu slaba je utjeha.
Uputnije bi bilo da je njemu u cast sprijecena stihijska (nado)gradnja i tako što više sacuvan izvorni oblik grada, koji je zbog svojih arhitektonskih vrijednosti evidentiran kao spomenik kulture, a ocekuje se i njegov upis u registar kulturnih dobara RH.
Pulitzeru je, kako u knjizi "Raša moje mladosti" piše labinski novinar i publicist Marijan Milevoj, bilo provjereno projektiranje rudarskog naselja, kao jednog od 12 novih, modernih gradova koji su trebali oslikavati svekoliku moc fašistickog režima.
Raša je izgradena u svega 547 dana na ledini od ruba Krapna do pocetka netom isušene Raške doline, u ravnini sela Kokoti. Gradilište je posjetio i sam Mussolini, koji navodno pritom nije bio zadovoljan lokacijom grada, vec je prednost davao prozracnijoj i prostranijoj Kapelici. Grad je svecano inauguriran 4. studenoga 1937. godine.
Zamišljen za cetiri tisuce stanovnika, isprva je udomio njih upola manje, i to u lijepim dvosobnim stanovima. Izmedu ostalog, imao je suvremeni hotel sa 152 kreveta, vodovod, javnu rasvjetu, telefonsku centralu sa 130 brojeva, olimpijski bazen, nogometno igralište, toplanu…
Sadržaje su zaokružili škola, djecji vrtic, bolnica, upravna zgrada rudnika, ona Municipija, trgovina, pošta, kinodvorana s "Dopolavorom" (današnja dvorana RKUD-a), u kojem su u slobodno vrijeme boravili rudari i ostali radnici.
Što je ostalo od izvornosti? Donekle je sacuvan središnji trg. Njime dominira crkva sv. Barbare (zaštitnice rudara), koja oblikom asocira na prevrnuti rudarski vagonet, a zvonik ravnih crta podsjeca na rudarsku lampu. No, i na popularnoj Placi bilo je sumanutih poteza, poput zatvaranja crkvene lode, u kojoj se neko vrijeme nalazio salon namještaja (!).
- I središte mjesta neprimjereno je uredeno. Prije svega, na opcinskoj zgradi su umjesto originalnih zemljano-svijetlih boja, vjerojatno zbog nedostatka novca, odabrana neprilicna koloristicka rješenja, kaže rovinjski arhitekt Antonio Rubbi.
Po njemu, za bespravnu gradnju u Raši nisu toliko krivi mještani, vec tromost nadležnih ustanova i inspekcija te lokalna uprava. (I. RADIC; snimio G. NACINOVIC)
CIJELI TEKST MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.