Kada umre umjetnik, ptice prestanu pjevati

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

- U ime Glasa Istre i kulturne javnosti koja je znala i pratila rad Eduarda Strenje, izražavam iskrenu sucut svima, a ponajviše njegovoj obitelji. Edo je u Glas Istre došao u studenom 1988. godine, a najveci je dio svog radnog života proveo s nama u Glasu gdje je afirmirao sebe i kucu u kojoj je radio. Strenja je bio nevjerojatna osoba - nije se znao naljutiti, a tu pritajenu ljutnju vracao je duplim radom.

Posljednji Strenjin izlazak u javnom životu desio se ovog ljeta, baš tu u prostorima Matice hrvatske, kada je sa svojom izložbom "Neke nove price" prostore i otvorio. Kamo god je Strenja slao svoje fotografije u svijetu, uvijek su bile prepoznate, a u velikom broju slucajeva i nagradivane.

Strenju cemo pamtiti i po njegovom svakodnevnom radu u Glasu Istre, po njegovim fotografijama, ali i po reportažama i tekstovima kojima je svoje radove znao oplemeniti. Gdje god zaceprkate po ovom životu, naici cete na Strenjin odraz, kazao je Mate Curic, urednik u Glasu Istre, na komemoraciji za nedavno preminulog fotoreportera, umjetnika i urednika fotografije Eduarda Strenju, održanoj u pulskoj podružnici Matice hrvatske.

Curic se prisjetio da je Strenju upoznao kada je došao u Pulu i kada je cuvao izložbu fotografija fotosekcije KUD-a Uljanik koja je bila postavljena u Izložbenom salonu i zakljucio je da svatko ima svoju pricu o Strenji te da takvih tragova o njemu ima svugdje u Istri.



Eros Cakic, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, kazao je da je Strenja bio kreativan i ugledan gradanin ovog grada.

- Kao kolega doživljavao sam Strenju kao diskretnog i kreativnog covjeka. On je svojim radom uspio obici cijeli svijet, a približio nam je i mikrokozmos. Njegov umjetnicki put seže od novinskih fotografija pa sve do grafika s kojima se predstavio u izložbi "Neke druge price".

Kaže se da ne možemo odrediti dužinu svog života, ali zato možemo odrediti nacin na koji želimo živjeti. Strenja je kroz svoj život pokazao što znaci biti kreativan i uživati u životu. Njegova smrt veliki je gubitak za grad i za našu struku i nadam se da ce mladi u njegovom radu pronaci uzor za rad u mediju fotografije. Za njim ostaju djela koja ce se i dalje gledati i koristiti, a to je karta za besmrtnost koju svi želimo, kazao je Cakic.

Vera Kos Paliska je u ime pulskog ogranka Matice hrvatske kazala da je Strenja bio virtuoz kadra, ali i vrsni gitarist.

- Strenja je bio s nama na otvorenju izložbe "Neke druge price", a dok slike i dalje vise, autor nas je fizicki napustio u za nas nepoznate prostore. Kada umjetnik umre, ptice za trenutak prestanu pjevati i nastane tišina. Strenjine price ispricane kamerom obišle su svijet i svijetu su otkrile autora Strenju, a s njim i Istru i Hrvatsku.

O svom je stvaralaštvu Strenja kazao: "Kada je fotografija u pitanju uvijek sam radio srcem, a to su mnogi osjetili". Strenja nam je ostavio svoje veliko srce kroz te slikopise kao i požrtvovnost i radost stvaranja, rekla je Kos Paliska.

Pogreb Eduarda Strenje održan je na pulskom groblju gdje su ga posljednji put pozdravili njegova obitelj, prijatelji i kolege te brojni gradani Pule i Istre. (B. VINCEK; Snimio S. MILJEVIC)


Podijeli: Facebook Twiter