"Oluja je bila veliko finale, borba koju su svi borci čekali i pripremali se od prvog dana na ratištu. Dan kada smo pobjedom stekli slobodu", prisjećaju se pripadnici specijalne policije postaje BAK Mladen Blašković, danas predsjednik Udruge specijalne jedinice policije Bak Istra i ratni zapovjednik istarskih specijalaca Slavko Jereb.
Kada govore o ratnim akcijama i svojim suborcima, u očima im i dalje titra sjaj koji odaje ponos i ljubav prema domovini, ali i veliku požrtvovnost, kolegijalnost, hrabrost i odgovornost. Bez mrlja na ratnom putu, istarski BAK-ovi ujedno su prvi branitelji iz Istre koji su se okupili u Valbandonu prije točno 25 godina kako bi krenuli u obranu Hrvatske. Jedinica je na samom početku brojala 80-tak ljudi, a činili su je su je aktivni policajci iz svih policijskih postaja u Istri. Bila je to prva oružana legalna formacija koja je u to vrijeme iz Istre krenula u obranu suvereniteta Hrvatske.
Bomba na Muzilu
Odmah nakon osnutka, u srpnju 1991. godine BAK-ovi su krenuli u svoju prvu borbenu zadaću. Bila je to obrana Petrinje i okolnih sela. Jereb i Blašković se prisjećaju kako je u to vrijeme trajao najžešći napad Srba prema Sisku i Petrinji pa se njihova jedinica na tom teritoriju zadržala. Došlo je i do prvih ranjavanja, a na dva terena u prvim borbama imali su 15 ranjenih. Njihova je odgovornost bila ogromna jer u vrijeme dok Republika Hrvatska još nije bila međunarodno priznata, jedino je MUP imao pravo formirati oružane formacije.
- Naime, Hrvatska je u to vrijeme bila mlada demokracija i nije mogla osigurati vlast jer nije imala ni vojsku ni policiju. Zato se odlučila formirati oružane snage kroz policiju. Prvi zapovjednik BAK-a je bio Hasimi Skender, vele Jereb i Blašković.
Ponekad im smetaju spočitavanja kako Istra nije ni osjetila rat, a na takve opaske odgovaraju: "Mi smo očuvali mir i slobodu u Istri i jedni nam je cilj bio da nitko ne prijeđe Učku. Onom tko kaže da Istrani nisu vidjeli rata, očito je promakao podatak da ih se 98 posto javilo prilikom mobilizacije". Hrabri BAK-ovi specijalci sudjelovali su u akcijama preuzimanja vojnih kasarni u Puli 1991. godine u kojima je boravila Jugoslavenska narodna armija, a iako je preuzimanje proteklo u miru i bez većih incidenata, moglo je biti i drugačije.
- Nije sve bilo tako bezazleno jer naši su djelatnici ranjeni ovdje u Puli u vojarni Muzil kada je jedan vojnik bacio ručnu bombu i ranio dvojicu naših specijalaca. Kada su pucali na nas, uzvratili smo im paljbom i kada su vidjeli kako funkcioniramo, smanjili su im se apetiti. Da tada nismo intervenirali i čvrsto zauzeli stav, oni bi nas pregazili, kaže Jereb prisjećajući se kako je 1991. godine u Istri bilo 12 tisuća vojnika po vojarnama koji su slobodno šetali po gradovima i sjedili u kafićima.
- Naša je glavna zadaća bila da sačuvamo mir u Istri jer je fronta već bila preširoka i trebalo je sačuvati ono malo gospodarstva koja su još radila, a Istra je napravila veliku humanu gestu i primila je prognanike iz ratom zahvaćenih područja. Bila je zapovijed da se pod svaku cijenu sačuva mir u Istri. U to smo vrijeme vršili blokade vojarni, kao i pregovore s vojskom radi mirnog odlaska, vele nam Jereb i Blašković. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU