Iako je lani broj smrtnih slucajeva u prometu bio najmanji u posljednjih gotovo pola stoljeca, podaci o žrtvama s pocetka godine ponovno su poražavajuci, posebice u Istri. U samo mjesec i pol dana na istarskim je prometnicama poginulo sedam osoba, što je cak cetvrtina u odnosu na ukupan broj žrtava lani. Time je Istra, koja je vec godinama u samom državnom vrhu po broju prometnih nesreca s nastradalima, zauzela neslavno drugo mjesto medu županijama. Jedino ju je Zagreb sa Zagrebackom županijom za dlaku pretekao.
- Odgovorni politicari u Istri još uvijek nisu dovoljno prepoznali važnost ovog problema, a upravo je Istra jedna od vodecih županija po broju poginulih u Hrvatskoj. Ljudski život je neprocjenjive vrijednosti, a osim osobnog gubitka obitelji, to je i demografski, psihološki, moralni te materijalni gubitak, u što ulaze troškovi intervencije policije, hitne pomoci, svih nadležni službi, materijalnih šteta, pa sve do troškova lijecenja i gubitka radne sposobnosti stradalih osoba i njihovih obitelji. Izracunali smo da ukupni gubici koje nesrece nanose Istarskoj županiji iznose izmedu 820 milijuna i milijardu kuna godišnje, kazao je Nebojša Celica, predsjednik Udruge obitelji osoba stradalih u prometu.
Napominje da je najkriticnije u Porecu, koji se u posljednje vrijeme po broju smrtno stradalih izjednacio s Pulom, iako ima daleko manje stanovnika. Na suprotnoj strani ljestvice je Buzet na cijem se podrucju bilježi najmanje žrtava u prometu.
Dožupan ih nacelno podržao
Upravo da bi smanjili broj tragedija na cestama koje Istri donose neprocjenjive gubitke, clanovi udruge vec više od godinu dana pokušavaju senzibilizirati nadležne vlasti u Istri da osnuju županijski savjet za sigurnost cestovnog prometa. Primjerice, takav savjet vec 11 godina djeluje pri Primorsko-goranskoj županiji, koja za te svrhe izdvaja 240.000 kuna godišnje. Takoder, savjeti su osnovani i u Medimurskoj i Koprivnicko-križevackoj županiji, ali još uvijek ne i u Istri.
- Govore da smo vodeca županija. Ako je tako, onda u Istri ne smijemo zaostajati za onima koji skrbe za sigurnost osoba u prometu. Clanovi udruge ne traže to za svoju djecu, jer njima na žalost više ne možemo vratiti život, ali radimo to za svu ostalu djecu pa i djecu vladajucih politicara koji to još uvijek ne prepoznaju, veli Celica koji je pozvao sve politicke stranke da postignu konsenzus o ovom prevažnom pitanju.
Tražili su sastanak sa županom, a primio ih je dožupan Vedran Grubišic koji je nacelno prihvatio njihov prijedlog. Prije deset dana predali su Županiji kompletnu dokumentaciju o osnivanju savjeta za sigurnost prometa zajedno s prijedlogom cetverogodišnjeg programa rada koji poseban naglasak daje na edukaciju mladih. Odgovor još cekaju.
Sramotne presude za djecu bogatih
- Povjerenje u
pravosudni sustav totalno je izgubljeno kada su u pitanju prometni delikti.
Razlog su sramotne presude pojedinih sudaca i sudskih vijeca, pogotovo kad su u
pitanju djeca bogatih. Problem je i u nedorecenosti clanka 272. Kaznenog zakona
koji propisuje kazne zatvora od jedne do deset godina, ali odredbe tog clanka
nisu stupnjevane te svaki sudac može proizvoljno odrediti kaznu, cak i izvan
postojece sudske prakse, a da ona ipak bude u skladu sa zakonom. Nije nam jasno
zašto se štite prometni kriminalci. Nitko ne nadzire rad sudaca koji cesto
godinama ne donose presude, veli Celica.
Njegova je obitelj svu nepravdu suda
osjetila na vlastitoj koži. Nakon pogibije kceri Jasmine, koja je stradala na
pješackom prijelazu u Zagrebu, na prvo rocište cekali su godinu i pol dana da bi
na kraju vozac Marko Leko, pripadnik zlatne mladeži, bio kažnjen samo s godinu
dana uvjetno, iako mu je u potpunosti dokazana krivica, a i sam ju je
priznao.
- Suci su izgubili sve kriterije i narušili sustav vrijednosti, a
dokaz tome su presude poput one kada je za tri stabljike marihuane za vlastite
potrebe mladi muzicar dobio dvije godine zatvora, otac koji je provalio u
apoteku da bi uzeo hranu i lijekove za svoje dijete dobio je dvije godine
uvjetno, dok zbog grubog kršenja postojecih prometnih propisa i zakona i
oduzimanja ljudskog života vozaci prolaze samo s uvjetnim kaznama. To je
pokazatelj koliko ljudski život vrijedi u ocima takvih sudaca. Ocito ništa.
Pitanje je bi li takve presude donosili da su stradala njihova djeca, zakljucuje
Celica. (Maša JERIN)
PROCITALI STE DIO TEKSTA. VIŠE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE