U normalnim okolnostima danas bi s trenerom pulskog nogometnog prvoligaša razglabali o susretu s Hajdukom. O taktici, učinku pojedinih igrača, atmosferi koja je na tim utakmicama uvijek bila vrhunska… Dakako, u normalnim okolnostima. Nažalost, takve nisu u Istri 1961 već dulje vrijeme. Zato tema nisu Hajduk i nogomet, tema je uvijek ista, kako izdržati do očekivanog dolaska novog većinskog vlasnika. Kako se tijekom treninga fokusirati na predstojeću utakmicu kad besparica i neizvjesnost "ubijaju glave". Darko Raić Sudar prošao je slične stvari tijekom igračke karijere, bio je i u stručnom stožeru u sličnim situacijama, ali sad se kao prvi trener mora nositi s takvom situacijom. Ne bi bilo lako ni kudikamo iskusnijem treneru, kamo li nekome na startu karijere prvog trenera. Situacija je baš za ono klasično pitanje "što je meni ovo trebalo"?
- Moglo bi i tako, ali prelomio sam odmah. Kad sam u startu rekao da ostajem do kraja. Ostali smo sami, igrači i mi u stručnom stožeru uz prateće osoblje. Kad smo izdržali dosad, izdržat ćemo još malo, tih mjesec dana tijekom kojih nas čekaju još četiri prvenstvene utakmice i ogled s Dinamom u četvrtfinalu Kupa. Samo da nas puste da to odradimo do kraja. Znate, mogu nas suspendirati, može klub otići u stečaj. Mi nastojimo klubu kupiti vrijeme do dolaska novog većinskog vlasnika. Odigrati pošteno do kraja polusezone i zadržati izglede za ostankom u ligi u nadi da će do tada doći novi vlasnik. To je ono što sve nas "gura" da ustrajemo u ovoj borbi - sjetno je Darko Raić Sudar govorio u žalosnoj zbilji jedinog istarskog nogometnog prvoligaša. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU