Kad se s pjesmom radalo i umiralo

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

U intimnoj atmosferi novacanske konobe Lori u ponedjeljak je pred brojnim sviracima tradicionalnih instrumenata Cerovljanštine predstavljena knjiga "Neki stari meštri od štrumienti" u vlastitoj nakladi zaljubljenika u tradicijsku glazbu i narodne obicaje Lucijana Jeroncica iz Jeroncici kraj Pazinskih Novaki.

"Pedesetih godina minulog stoljeca svirka je bila vrlo važna razbibriga, kako na svatovskim povorkama, tako i na maškarama, sajmovima, ispracajima mladica u vojsku…

Svugdje bi se hodilo na noge - po kiši, snijegu, buri, niskim temperaturama ili velikoj vrucini - skromno obuceni, no uvijek veseli i raspjevani", napisao je 75-godišnji Jeroncic, organizator Smotre sopca i kantadura u opcini Cerovlje. S pjesmom se stoljecima, kako je napisao, radalo i umiralo, sijalo i želo, sijeno kosilo i grožde ubiralo...

Knjiga, koju je predstavila Lucijanova kci Mirjana Ferencic, sastoji se od pet poglavlja, a u prvom su predstavljeni istarski tradicijski instrumenti (harmonika, bajs, violina, organic, klarinet i truba), dok su u drugom, najobimnijem, predstavljena cak 23 živuca i pokojna meštra od štrumienti s Cerovljanštine i iz središnje Istre koji su svirkom obilježili sve znacajnije proslave druge polovice 20. stoljeca.

Treci dio obraduje obicaje proslava župnog zaštitnika, pusne obicaje i one svadbenih svecanosti, a u cetvrtom pod nazivom "Slike govore više od rijeci…" objavljeno je cetrdesetak fotografija proslava od kraja 2. svjetskog rata do danas.

U posljednjem poglavlju autor predstavlja pjesme koje su se pjevale na podrucju Cerovlja od vremena Austro-Ugarske do druge polovice 20. stoljeca: od ruskih melodija koje su donijeli istarski mladici s bojišta u Galiciji preko hrvatskih pjesama koje su stigle iz daleke Amerike umjesto preko granice na Rjecini i melodicnih talijanskih kanconeta te zabranjenih hrvatskih (rodoljubnih) pjesama do popularnih starogradskih pjesama.


Podijeli: Facebook Twiter