"Priznajem, zarazan je bio zanos Ivice Zupkovica. Jedne noci prije par godina, za šankom neke premijere, gorljivo me je uvjeravao da se klice iz romana 'Prisutnost' (Being There) Jerzyja Kosinskog mogu uspješno i danas presaditi. Da cemo, uz malo žetvene srece, uzgojiti predstavu koja razgrce zadah ocvale današnjice, ili bar ukazati na nepodnošljivu zagadenost naših života. Isprdati se, pošteno naceriti toj neveseloj cinjenici."
Zapisao je to Davor Špišic, autor "Vrtlara", u programskoj knjižici predstave koja je u subotu gostovala u Istarskom narodnom kazalištu-Gradskom kazalištu Pula. I upravo je prema željenom receptu najprije "uzgojen" novi dramski tekst prema motivima romana Kosinskog (koji je planetarno poznat po filmskoj ekranizaciji Hala Ashbya naslovljenoj "Dobro došli, gospodine Chance" s Peeterom Sellersom u glavnoj ulozi). Potom je koncem prošle godine i na sceni "narastao" kazališni "Vrtlar", koji je režirao Dražena Ferencina.
Predstava je nastala u koprodukciji Gradskog kazališta "Joza Ivakic" iz Vinkovaca i Narodnog pozorišta iz Tuzle, a u Puli ju je vidjelo cetristotinjak gledatelja.
Špišic u "Vrtlaru" vješto parodira našu stvarnost, medijsku manipulaciju i "kuhinju" iz koje izlaze instant-zvijezde, ismijava se društvenoj ispraznosti i nemoralu, posebno politicke elite, a pritom oštro upozorava na sveprisutniji izostanak normalne komunikacije.
Cini to kroz pricu o postarijem vrtlaru Jasminu koji nakon smrti gazde u cijem je vrtu radio cijeli život, i uz to jedno gledao televiziju, dospijeva u stvarni svijet, u obitelj uvaženog državnog dužnosnika. A udružena moc televizije i moc politike u stvarnom svijetu neusadenog, nenaviklog, nepismenog, prostodušnog televizomana Jasmina promicu u predsjednickog kandidata…
Dramski tekst i odlicne glumacke uloge, posebno one koje su ostvarili briljantni Midhad Kušljugic kao izvanstvarnostni vrtlar Jasmin Rasada te Tatjana Bertok-Zupkovic kao karikaturalna gospoda Ban i Elvira Aljukic, glumacki raskošna u ulogama medicinske sestre i televizijske voditeljice, dodatni su bodovi, režijski inace neinventivnoj i pomalo razvucenoj, no u konacnici ipak simpaticnoj, predstavi.
Valja pohvaliti i ostatak glumackog ansambla: Nermina Omica (gospodin Ban, TV voditelj), Vladimira Andrica (ministar obrane, sluga, TV voditelj, Maju Lucic (odvjetnica i suvoditeljica) i Nenada Tomica (predsjednik).
Da je manje - više, posvjedocila je mobilna scenografija Ivice Zupkovica, zaslužna i za najmaštovitije, carobne kazališne trenutke (jedro, prizor vrta). U cijelu su pricu uronjeni kostimi Marije Šaric-Ban, a poput teme price, koja naglašava i svevremenost i suvremenost, je i glazba Ivice Duspare.