Utvrđeno je da glazba koja se prenosi s generacije na generaciju oblikuje autobiografska sjećanja i preferencije, što objašnjava fenomen skoka u dosjećanju ("reminiscence bumps") kada odrasli bolje pamte događaje iz perioda kada su oblikovali svoj identitet nego iz ostalih razdoblja.
U istraživanju objavljenom u časopisu Psychological Science sudjelovala su 62 ispitanika studentske dobi kojima su pušteni Billboardovi top hitovi od 1995. do 2009. godine.
Cilj je bio vidjeti koja su glazbena razdoblja najbolje upamtili, koje im pjesme izazivaju najjače osjećaje, a koje ih usrećuju, rastužuju ili čine nostalgičnima i romantičnima. Također, trebali su odgovoriti jesu li tu glazbu slušali sami, s roditeljima, djecom, vršnjacima ili prijateljima.
Očekivano, pokazalo se da se najbolje sjećaju pjesama iz recentne prošlosti, no znanstvenike je iznenadilo što su prepoznali i emocionalno se vezali s glazbom koja je bila popularna osamdesetih, odnosno onda kada su njihovi roditelji imali između 20 i 25 godina.
Iako manji uočen je i 'skok' u odnosu ispitanika prema glazbi iz šezdesetih, nastaloj skoro više od dva desetljeća prije nego što su se rodili. Istraživači pretpostavljaju da su im tu glazbu približili njihovi bake i djedovi, koji su šezdesetih bili u dvadesetima i tridesetim godinama, no prihvaćaju mogućnost i da je samo riječ o kvalitetnijoj glazbi.
Kako bi dodatno proučili veze između autobiografskog i glazbenog sjećanja, istraživači su postavili online istraživanje za ispitanike svih dobi, a nadaju se da će privući starije ispitanike i putem pjesama iz proteklih sto godina još bolje razumjeti međugeneracijske utjecaje, sjećanja na glazbu šezdesetih te ulogu velikih promjena u glazbenoj tehnologiji u tom razdoblju.
U istraživanju, koje traje tridesetak minuta i anonimno je, može se sudjelovati putem na adresi http://music.psych.cornell.edu. (Hina)