Riječki glazbenik Mauro Staraj i La Banda netom su objavili CD "Ovako se to dela 2", koji se prodaje uz Glas Istre za 39,99 kuna. Bio je to povod da s ovim glazbenikom razgovaramo o tom novom CD-u, te općenito o njegovom stvaralaštvu.
- Predstavite nam ukratko CD koji je netom izašao.
- Novi CD ''Ovako se to dela 2'' je četvrti po redu album Maura Staraja i La Bande. Izašao je prošle srijede i u manje od tjedan dana vidjeli smo koliko je velik interes jer je na mnogim prodajnim mjestima doslovce ''razgrabljen'' što nam je svakako drago čuti. Kako je distribucijska mreža u kojoj se može nabaviti stvarno velika, sigurni smo da ćete pronaći svoj primjerak, po promotivnoj cijeni od 39,99 kn. Kao i uvijek, pričamo bez dlake na jeziku, o svakodnevnim temama ''malog čovjeka'' i svemu onome što mnogo njih misli, ali se boji ili ne usudi reći. Sve je počelo pjesmom ''Teta z butigi'', nastalom u hipu, a inspiriran situacijom s Todorićevim krahom, u čast svim tetama u butigi i svim ljudima koji spajaju kraj s krajem. Pjesma je u jednom danu zabilježila više od 45.000 pregleda i o njoj su pisali svi vodeći mediji, a čitava stvar je ''eksplodirala'' kada ju je na svome Facebook profilu objavio popularni televizijski voditelj Zoran Šprajc. Iako smo mislili album ''izbaciti'' tek na jesen i u pauzama od ljetnih svirki u miru snimati, zatvorili smo se u studio i snimili ga u mjesec dana. Spavali smo par sati dnevno, ali trud se isplatio i sada publika ima novih 14 pjesama. Domaća zadaća je da ih nauče napamet i što prije ih s nama pjevaju na našim ljetnim koncertima kojih po obali stvarno neće izostati.
- Vi i La Banda spojem čakavskog dijalekta, mediteranskog temperamenta te tex-mex zvukom od svakoga live nastupa napravite čisti rock'n'roll show.
- Da, i dalje smo vjerni svojoj kvarnerskoj čakavštini, i ne damo se, iako je sve teže danas stvar ''progurati'' na dijalektu. Ali imam osjećaj da pjesme ne bi imale toliku težinu kada bismo ih otpjevali bilo kako drugačije. Album smo snimali bez imalo primisli o tome koja pjesma bi mogla biti hit a koja ne, vodili smo se samo mišlju da uživamo u trenutku, te da ih snimimo upravo onako kako će nam ih biti najveći gušt izvoditi uživo. Puno stvari snimljeno je iz prve, nismo koristili nikakve moderne sprave poput Auto-tunea koja je danas jako popularna. Jednostavno smo se prepustili, lovili dobru energiju i - svirali. Na ovom albumu pridružili su nam se i puhači, pa će na mnogim našim koncertima sada nastupati i naša brass sekcija i to onda postaje La Banda Grande. Puna pozornica ljudi, i baš kako ste rekli - pravi rock'n'roll show. Za predstojeću turneju pripremamo i kompletno novu pozornicu i light pa vjerujem da će svi koji nas dođu slušati uživati. Nikako manje bitno nije da mi se ostvario san snimiti pjesmu s idolom iz mladosti - Alenom Vitasovićem te duet s romskim sastavom iz Rijeke - Pehlin Kingsima, pjesmu ''Lampadine'' koja već sada jako visoko kotira među slušateljstvom. Prvi singl s albuma ''Via Dojčland'' o odlasku mladih ljudi iz Hrvatske u potrazi za boljim sutra dobit će videospot već ovaj tjedan te se penje na top-ljestvicama. U ovo moderno vrijeme drago mi je da dijaspora i za nas može glasati, haha.
- Gdje pronalazite inspiraciju za vaše pjesme?
- Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe, ponajviše u svakodnevnim situacijama, ljudima. Na ovo pitanje mislim da nikada u životu neću moći sto posto točno odgovoriti jer ponekad stvarno ne znam ''otkud'' to sve skupa silazi. Neopisiv je osjećaj u kako kratkom vremenu i s kakvom lakoćom svaka riječ silazi na papir i dobiva svoju melodiju. Nakon toliko pjesama koje sam napisao, sve mi je manje jasno kako to točno nastaje. Ali znam jedno - kad inspiracija dođe, moraš je ''uhvatiti'' i nipošto ''ostaviti'' za poslije, jer ti jednostavno ''pobjegne''. Kraj kreveta imam kompletnu opremu, jer se često u tim stvarateljskim fazama noću budim s idejom pa manijakalno pišem, snimam na mobitel, a moja cura već dobro zna o čemu se radi, pa se samo okrene na drugu stranu.
- Pomaže li Vam činjenica da ste multiinstrumentalist u kreiranju pjesama?
- Naravno da mi pomaže. Sviram od malih nogu, počeo sam s harmonikom, nastavio s klavirom i orguljama, te sam s godinama postupno svladavao sve druge instrumente. To je uvijek izazov, ali kako rekoh - te stvari mi idu s lakoćom. Stavite pred mene matematički zadatak - i vidjet ćete kako samo bespomoćno blejim. Kada vladaš s više instrumenata puno lakše napraviš aranžman - stvar je da, dok još stvaram pjesmu, u glavi već čujem sve instrumente i što oni sviraju, te mi je onda snimanje aranžmana poput slaganja lego-kockica. Izuzetno zabavno. Pri pisanju pjesme često koristim neki instrument koji sam tek ulovio u ruku, samo da bih imao što ogoljeniju melodiju i ne zamarao se tehničkom stranom priče.
- Uz glazbu, velika Vam je ljubav i pisanje.
- Pisanje je od malena moja velika ljubav, valjda još iz škole, kada sam zadaćnicu iz hrvatskog jezika pisao sebi, a onda i kolegama iz razreda. Pisanje je oduvijek na jedan način bilo moj ispušni ventil, te sam godinama pisao kolumne za riječki časopis i portal ''Teklić''. Kako su kolumne bile čitane i dobro popraćene, sve je to i uobličeno u knjigu ''Maurovizija'' u sklopu koje je i izašao moj solo album-prvijenac ''28'' sada već daleke 2012. godine. Kako je posla s ''La Bandom'' bilo sve više, tako su kolumne jednostavno morale sačekati neko drugo vrijeme. S druge strane, trebalo je i pronalaziti inspiraciju svakog četvrtka, a nije lako uvijek biti ''svjež'' i zanimljiv. U zadnje vrijeme ponovno mi se rađa ogromna želja za pisanjem kolumni, pa tražim dobar ''plato'' da to ponovno negdje lansiram, a u glavi imam i ideju za roman koji bih htio napisati.
- Planovi za budućnost?
- Planovi su mi da našu čakavsku besedu pokušam ''izgurati'' van granica Kvarnera, Istre i dijela Slovenije gdje intenzivno nastupamo, što kvalitetnije predstaviti publici novi album i što je više moguće više uživati u ljetnoj turneji i koncertima koji dolaze, jer u La Bandi vlada totalno pozitivna vibra koju želim što više iskoristiti za stvaranje novih pjesama. Već krajem kolovoza nastupam na Čansonfestu s jednom baladom koju jedva čekam da publika čuje. Od onih planova koji su ''tamo negdje'' svakako želim osnovati obitelj i imati djecu, jer djecu obožavam te ih svugdje ''vući'' sa sobom. Pod stare dane pisati knjige, pjesme, piti bevandicu s mojom La Bandom i smijati se uspomenama iz mladosti, šetati psa šumom, tu i tamo nastupati te u jednoj barčici sred Kvarnera polako zbrajati ''punti svojga života''. (Vanesa BEGIĆ)