Bogate jazz aranžmane poznatih tradicijskih pjesama Hrvatske, susjednih zemalja i regije, s puno dobrih solistickih i orkestralnih dionica, s više ili manje otklona od folklornih originala te kreativnim blues, swing i latino digresijama nudi novi album HGM jazz orkestra "HGM plays our songs", koji je koncem prošle godine objavio Aquarius Records.
Mimo komercijalnih okvira, ali na visokoj kvalitetnoj razini, orkestar pod vodstvom Sigija Feigla kreirao je album koji se temelji na tradicijskim melodijama zemalja iz kojih dolaze clanovi orkestra, a rijec je o 20-ak mladih glazbenika iz središnje i jugoistocne Europe, medu kojima su i tri istarska glazbenika - trubac Branko Sterpin i trombonisti Luka Žužic i Miron Hauser.
Orkestar je stasao pod okriljem Hrvatske glazbene mladeži na kreativnim ljetnim jazz seminarima tijekom minulog desetljeca u Grožnjanu, a zatim i na brojnim koncertima na kojima su gostovali najpoznatiji svjetski aranžeri, dirigenti i solisti.
Ovaj sofisticiran album orkestralnog jazza s ukupno osam skladbi nudi širok raspon ugodaja, a Hrvatska je zastupljena s dvije tradicijske pjesme - sjetnom medimurskom "Vuprem oci" te pjesmom "Ca je more".
Sve su pjesme tradicionalne osim skladbe "O mia bella madunina" (Giovanni d'Anzi) te najvedrije pjesme na albumu "Wo i geh und steh" (Anton Schlosser), što ne cudi s obzirom na prevladavajuci latino ugodaj, brazilsku sambu i kubanski ritam.
Jazz izvedbu makedonske narodne pjesme "Jovano, Jovanke" prije udaraljki suptilno otvara klarinet, a u kojoj solo na trombonu ima Miron Hauser. U obradi srpske tradicijske "Svilen konac" dojmljivu solo trubu odsvirao je Branko Sterpin, a trombonist Luka Žužic u "Ca je more".
Zanimljivo zvuci jazz adaptacija madarske pjesme "Madarka, Madarka", kao i sjetna slovenska "Kje so tiste stezice", na kojoj je na klarinetu solist i sam umjetnicki ravnatelj orkestra Sigi Feigl.
Jazz pijanist i skladatelj Neven Frangeš u pratecoj CD knjižici ustvrduje da je najvažnije da ni jednog trenutka to nisu imitacije, ni prazni citati te da bend unatoc svoj širini cvrsto drži svoj zvuk i svoju interpretaciju, kao što i majstori aranžeri Michael Philip Mossman i Don Menza u svakom trenutku paze, razumiju i cuvaju izvorne teme. Ovaj album, zakljucuje on, potvrduje da je jazz danas svjetska glazba i da pripada svima koji ga razumiju.