Desetosatni performans pod nazivom "Čišćenje" odvijao se jučer u Dnevnom boravku DC-a Rojc gdje je navečer prikazan nagrađivani animirani film "Simulacra". Jedan i drugi projekt povezuju Thomas Johnson i Ivana Bošnjak, s tim da je Johnson ipak primarni lik u performansu od kojeg je cijeli dan nastajao kratki animirani film, Johnson je čistio svoje zube dok mu se pasta slijevala niz bradu a istovremeno na radnom stolu pokretao je lutku i snimao stop-kadrove za film u nastajanju.
To je treći dio iz serije na kojoj radim i u kojoj istražujem odnosno koristim stop-animaciju, a video će se moći pogledati u ovom prostoru do srijede. Uz performans u Dnevnom boravku nalazila se i jedna stalaža, nešto poput kućice za lutke, s lutkama i ogledalima koja čine labirint, što je set za film koji su Johnson i Bošnjak završili prije nešto više od godine dana.
Objekt je prekriven zavjesom kojemu je jedna od svrha, kako kaže Johnson, da se može pogledati u labirint, ali ne vidjeti svoj odraz u njemu, a služi i da sakrije kameru koja je snimala kroz dvosmjerno ogledalo.
- To je film o identitetu i o liku koji je izgubljen u labirintu ogledala. Na neki način i performans koji ovdje radim je također o identitetu, ali ima i drugu temu, govori o čišćenju sebe. U performansu ja sam se napravio kopiju sebe kao lutke koju animiran, čistim zubnu pastu s ogledala, objašnjava Johnson.
"Htio sam napraviti rad koji tjera na razmišljanje, na gledanje u sebe samog, da li kroz ideju čišćenja zuba, šišanja kose ili primijenjivanja maske od gline na licu, što sam isto učinio prije ovog projekta. Te radnje mogu značiti i nešto dublje, one govore tko smo, mogu predstavljati otkrivanje sebe.
Isto tako i vrijeme je važno u tome. Ovaj performans traje deset sati da bih na kraju dobio možda 15 sekundi animacije. To predstavlja raskorak između mojeg pojavljivanja i dokumentiranja koje bilježi samo kadrove. Ja pokušavam biti što nepomičniji dok lutak čini sve geste i pokrete pa ja, na neki način, postajem taj lutak", kaže on.
"Simulacra" koja je bila na rasporedu navečer govori o psihozi, o poigravanju uma sa samim sobom, a likovi su lutke. Superego i ego su u sukobu, ali istodobno i samostalni. Lažni odraz u ogledalu projekcija je protagonistovog "ja", ali ujedno i on sam. Tradicionalni narativni tijek zamijenjen je jednim fragmentom fabule, a atmosfera i sablasna estetika naglašeni su sve više kako putovanje dalje odmiče. Ovaj animirani film prikazan je na više od 40 festivala po svijetu, te je osvojio osam nagrada. M. RADIĆ