Kad autor postane fokus fotografije


U Centru vizualnih umjetnosti Batana otvorena je izložba foto-portreta pod nazivom "Hrvatski fotografi", a koja će se moći razgledati sve do 4. listopada. Autor postava je poznati hrvatski fotograf Luka Mjeda. Riječ je naime o izložbi, odnosno odabiru portreta hrvatskih fotografa koji su predstavljeni kao zasebna tematska cjelina i izdvojeni iz autorova velikog portretnog ciklusa/projekta "Hrvatski likovni umjetnici" ("Luka i umjetnici"), čiji su sastavni dio.

Kolege fotografi

Svoj projekt Luka Mjeda razvija već više od dvadeset godina, portretirajući hrvatske vizualne umjetnike i kolege fotografe u njihovim atelijerima, studijima i radnim prostorima, približavajući umjetnike gledatelju ne samo fizionomijom, nego i ambijentom u kojem stvaraju te asocijacijom na njihove karakteristične motive, piše u predgovoru kataloga.

- U bogatom stvaralačkom opusu Luke Mjede portret zauzima posebno mjesto. Tretira ga kao autorski promišljenu, naizgled dokumentarnu priču, kojoj pristupa s jedne strane intimistički-blisko, a s druge analitički-konstruktivno. U cjelini, značenjski-višeslojno, jer portret pretvara u koncept, u vizualni diskurs i stvaralačku strategiju - u projekt, napisala je u predgovoru kataloga  kustosica izložbe i autorica teksta Višnja Slavica Gabout.

Projekt "Hrvatski likovni umjetnici" osmišljen je '96 godine tijekom autorovih brojnih suradnji s hrvatskim muzejima i galerijama te kontakata s velikim brojem suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, kada se i stvorila ideja da ih se fotografira, zajedno s njihovim radovima i u radnim prostorima atelijera okružene studijskom opremom, u gradu, prirodi…

- Nekad ih "hvata" u krupnom planu i tako približava gledatelju, a nekad se povlači i snima ih "s distance", uvažavajući u međusobnoj komunikaciji njihovu privatnost i svodeći bliskost na pravu mjeru. Zato neki totali imaju podrazumijevajuću udaljenost onoga koji gleda prema onome koji je gledan. I premda možda nekad očekujemo "približen pogled" i smjeli total, udaljenost se uglavnom najčešće zaustavlja negdje na pola puta, pa ono što ostaje u konačnici je - tajnovitost. Time cijeli prizor dobiva jedno novo značenje, a ponekad i novu dimenziju, zapisala je, između ostalog, Višnja Slavica Gabout. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter