Za dobre stvari nikad nije kasno, jedan je od mogućih komentara pojavljivanja debitantskog albuma Chrissie Hynde, osnivačice, gitaristice i pjevačice legendarne novovalne američko-britanske skupine The Pretenders. Naime, punih 35 godina nakon što se svijetu predstavila razigranim gitarističkim zvukom svoje grupe te nakon što je u razdoblju od 1979. pa do 2008. godine s Pretendersima objavila deset studijskih albuma, Chrissie Hynde nedavno je objavila svoj prvi studijski samostalni album - i to u 63. godini života! U njenim godinama, pa još i nakon karijere u kojoj je prodala milijune ploča, takav je potez uvijek riskantan, ali ga je ova neprijeporna new wave princeza odigrala odlično pa nakon pojave albuma nazvanog "Stockholm" neće biti komentare u stilu "što joj je to trebalo", već češće primjedbi o tome kako je šteta što to nije učinila ranije.
Vrckava lirika
U jedanaest pjesama svog debitantskog albuma Chrissie Hynde ne nudi ništa bitno drugačije ili revolucionarno u odnosu na ono što je do sada radila, ali je nepunih 38 minuta novih pjesama svježe, razigrano, melodizono, pitko i vrlo privlačno pa ne treba nimalo dvojiti kako će ljubitelji Pretenders zvuka, kao i svi skloni gitarističkom rocku, uživati, a isto će tako na svoje doći i svi koji vole iskrenu i vrckavu, pomalo feminističku liriku koja i dalje ostaje zaštitni znak miss Hynde. Iako društveno vrlo aktivna, posebno na području vezanom uz borbu za zaštitu životinja, Chrissie Hynde od početka svog bavljenja rock lirikom najčešće obrađuje ono što najbolje poznaje, tematiku ljubavi i žensko-muških odnosa, pa je toj temi posvećena i ova ploča, pri čemu autorica i dalje poštuje svoje već stotinu puta dokazano pravilo o potpunoj iskrenosti, zbog čega smo i ovom prigodom svjedoci stihova o potpunoj idealističkoj zaljubljenosti, ali i onih u kojima oštro kritizira, čak i vrijeđa partnera, ili pak onih u kojima donosi priče iz života ljubavnih gubitnika, odnosno pokušava iskazati neke svoje opće sudove o ljubavi kao neizostavnom dijelu cijelog njenog života.
Ljubav i erotika
Tako u pjesmama vrlo sličnih naziva - "You Or No One" i "You"re the One" slušamo klasičnu priču o potpunoj zaljubljenosti u stilu "ili ti ili nijedan drugi", a u tu skupinu pjesama punih ljubavnog optimizma i vjere u ljubav svakako valja ubrojiti i erotikom nabijenu "Sweet Nuthin". Od patetike i romantične presladunjavosti ove stihove spašavaju prije svega javnosti znane veze autorice - bila je u braku i ima djecu s Rayem Daviesom, vođom grupe The Kinks i Jimmyjem Kerrom, pjevačem i vođom grupe Simple Minds - u koje je ona uvijek išla sa stopostotnom predanošću i zaljubljenošću. No, to ne znači da uvijek slijepo vjeruje i predaje se bez sumnje, o čemu odlično svjedoči jedna od ponajboljih pjesama albuma, tema "Like in the Movies" u kojoj s puno sumnje djevojka iz pjesme pita svog partnera smatra li je toliko naivnom da misli kako će sve završiti hapyendom kao u filmovima te mu - u stilu čuvenih novovalnih cinično-ironičnih tekstova - neuvijeno poručuje "Dont Fuck With This Heart Of Mine". O teškoćama muško-ženskih ljubavnih odnosa, uz na trenutke vrlo negativan stav o muškom rodu, govore i "House of Cards" i "A Plan Too Far" u kojoj gostuje njen prijatelj, čuveni američki tenisač John McEnroe. Slične priče s gubitničke strane Ulice Ljubavi nude i "Dark Sunglasses" te "Down the Wrong Way" u kojoj na gitari gostuje Neil Young, a vrhunci albuma baladične su "In a Miracle" u kojoj tvrdi kako ako želiš doživjeti i uživati u ljubavi, moraš vjerovati i u čudo, odnosno sjajna završna "Adding the Blue" u kojoj je priča o odlasku voljenog muškarca ispričana kroz usporedbu s neuspješnom izradom njegovog portreta i akta. Poigravajući se slikarskim rječnikom, Hynde stvara nježnu pjesmu u kojoj igrom riječi govori o tome kako nakon svega treba dodati malo plave boje, odnosno tuge, da bi oživjela sjećanje na njega.
Gitaristički rock
Mada je zahvaljujući producentu Bjornu Yittlingu pristala na povremeno korištenje elektronskih studijskih ritmova i općenito studijske elektronike bez koje danas više nitko i ne može, temelj svega je gitaristički rock koji čujemo već u uvodnoj poletnoj "You Or No One" u kojoj Yittling majstorski oživljava čudesni spektorovski zvučni zid, da bi potom u nizu drugih pjesama pokazao kako itekako razumije Pretenders i Chrissie Hynde naslijeđe vezano uz jednostavni čvrsti melodiozni gitaristički zvuk upotpunjen povremenim rifovima. Takve su "Dark Sunglasses", "Down On the Wrong Way", "You"re the One", "House of Cards" i "Sweet Nuthin", dok su nešto umjerenijeg tempa, ali još uvijek dovoljno energične "Like In the Movies" i "A Plan Too Far". "Tourniquet" je latino uspavanka koja se uopće ne uklapa u album, a "In a Miracle" i "Adding the Blue" najbaladičnije su i najnježnije pjesme albuma, pri čemu završna ima potencijal postati ili hit, ili ostati u budućnosti upamćena kao jedna od uspješnijih pjesama Chrissie Hynde.
Jednostavan u izrazu i blizak popu, ali čvrsto ukotvljen u rock, pogotovo novovalni zvuk koji je uspjela sačuvati i bez pratnje svojih Pretendersa, "Stockholm" je pravi power pop album dostojan njene dosadašnje karijere zbog koje je smatraju jednom od najboljih (i najljepših) autorica, pjevačica i gitaristica rock glazbe. Album je sniman u Stockholmu (otud mu i naziv) u Ingrid studijima i po riječima same Hynde vrlo je plesan album.
- Iako je to prvi album s mojim imenom, daleko je od pravog solo albuma jer sam stvarajući ga surađivala s više ljudi no na ijednom ranijem albumu Pretendersa, rekla je Hynde za USA Today, a na pitanje što nudi album "Stockholm", rekla kako je to glazba u kojoj "grupa Abba susreće Johna Lennona". Za ugledni "Rolling Stone" "Stockholm" je istančan i sexy solo album što je vidljivo i iz naslovnice za koju bi se teško moglo reći da je na njoj žena rođena još tamo 1951. godine! Definitivno, iako je došao neobično kasno, debi album Chrissie Hynde pun je pogodak, a iako još nije jasno znači li debi solo album kraj Pretendersa, sigurno je da ako i jest tako, taj će kraj biti manje bolan, jer Chrissie Hynde očigledno može i sama! (M. KRMPOTIĆ)