"U bolnici sam prošla najgore dane. Svako jutro bi došli i s jednim velikin dugin kasunom samo uzimali dicu iz postelje i slagali ih u ti dugi kasun. Tamo sam se straha napatila. Jeno jutro me tukalo najgore viditi, kako moju sestru mecu u ti kasun, ja sam plakala i doma bižala. Mater je došla po mene i fala Bogu nis se razbolila. I medigi su me doma puštili. To su mi bili najteži trenutki jer kažem vam bila sam mala, a dica se vred nauce na sve i mater smo imali uzase. Ali bol za sestrom ostala je vjecna i slika pred ocima kako je mecu u ti kasun. Puno je dic umrlo." Dio je ovo svjedocanstva iz knjige Andreja Badera Zaboravljeni egzodus 1915.-1918.(2. prošireno izdanje) predstavljene u subotu u ližnjanskoj vijecnici.
Knjiga govori o prisilnoj evakuaciji stanovništva južne Istre u 1. svjetskom ratu uslijed straha od napada talijanske vojske te agoniji Istrana u austrijskim, ceškim i madarskim prihvatnim logorima. U njima je umrlo oko 10 tisuca Istrana koji su živjeli južno od crte Rovinj - Žminj - Raša. U knjizi od 240 stranica navedeno je 198 imena mještana opcine Ližnjan umrlih u tudini, od cega 152 djece, 34 odrasle osobe i 12 vojnih obveznika. Imena su u subotu procitana publici te im je odana pocast minutom šutnje i zapaljenim svijecama. U tudini je takoder umrlo 176 mještana opcine Medulin, od cega 123 djece.
- Istra je iseljena u sedam dana. Napetost je 1915. godine bila velika jer se znalo da Italija napušta Austrougarsku i prelazi na stranu Antante. Zbog straha od rata Austrija je hladno odlucila "zaštititi " narod u Istri i preseliti ga u logore. Naši ljudi došli su u hladne i zaražene krajeve, vladala je glad, djeca su pocela obolijevati, zavladale su epidemije i tada su oformljena povjerenstva koja su ulazila u barake, uzimala bolesnu djecu i nikad ih više nisu vratila. Žene su djecu zato skrivale pod suknju, ispricao je Nevio Šetic cije su prabake takoder završile u logoru u Moravskoj. Šetic je jedan od recenzenata knjige, uz Miroslava Bertošu i Ivana Miškovica. Dodao je da knjiga doprinosi demografskoj povijesti jer autor u knjizi donosi velik broj umrlih u tudini, ali i rodenih.
Da je knjiga pisana s mnogo istraživackog nerva i da je Bader na uzlaznoj putanji svog povijesnog istraživanja zakljucio je recenzent Miškovic.
Bader je zahvalio svima koji su sudjelovali u nastanku knjige, posebice sugovornicima koji su mu srdacno otvarali vrata u svim mjestima, a uz pomoc kojih je nastalo cak preko 110 tonskih zapisa. Na predstavljanju knjige bila je i najstarija od njih, Ana Škabic koja živi u Krnici i ima 101 godinu. Knjiga je izdana u tisucu primjeraka, a izdavac je Opcina Ližnjan. (T. GRBIC)