"Vampirska noc u Kringi", na kojoj je gostovala Evelina Rudan, ugledna i nagradivana istarska pjesnikinja, znanstvenica te predavacica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveucilišta u Zagrebu, nije mogla proci bez rasprave o domacem, križanskom vampiru Juri Grandu, ciju je eliminaciju opisao putopisac i polihistor Janez Vajkard Valvasor u svom djelu "Slava vojvodine Kranjske" iz 1689.
Rudan je, odgovarajuci na pitanja moderatora Davora Šišovic, pojasnila da fabula koju prenosi Valvasor ima formulu narodne predaje. Isticuci da suvremena analiza teme o Juri Grandu ulazi u folklor današnjice te predstavlja dobar primjer kako lik inspiriran tradicijom može postati dijelom suvremene književnosti, ali i kulturne i turisticke ponude.
Iako se Jure Grando u literaturi pojavljuje kao vampir, Rudan smatra da je on ustvari štrigun, o kojem su i danas na Križanšcini tek rijetki spremni govoriti. Ona je u ovom kraju, ali i drugim dijelovima Istre, istraživala predaje za svoju doktorsku disertaciju pod nazivom "Nadnaravna bica i pojave u predajama u Istri", a ova je "Vampirska noc u Kringi" bila ujedno i njeno javno predstavljanje.
Rudan je na terenu sakupila oko 900 prica, a 365 je uvršteno u doktorat. Najviše se prica u istarskoj predaji, po njenom istraživanju, odnosi na vracanje mrtvih, a zanimljivo je da se u predaji najcešce iz groba vracaju grešnici koji su za života pomicali kunfine, kamene medaše.
Nekada su ceste bile i prica o štrigunima i krsnicima, ali se njihov broj, ocito zbog nacina života i procesa inicijacije, smanjuje.
U istarskoj su predaji još uvijek zastupljene predaje o vilama, a posebno se isticu cesto nespretne vile graditeljice, koje za razliku od onih u ostaklim krajevima Hrvatske nemaju animalnih ostataka. Zanimljivo je da se izmedu 900 predaja o nadnaravnim bicima o patuljcima pojavljuje samo jedna.
Kod mnogih kazivaca s kojima je Rudan suradivala tijekom istraživanja, a bili su razlicite životne dobi, obrazovanja i socijalnog statusa, primijetila je da vjeruju u predaju, zapravo stvarnost dogadaja i postojanje bica o kojima su joj govorili.
Zamijetila je da u predaji postoje price za djecu i odrasle. Djeci se najcešce pricaju price za strašenje, likovi su im bica za koja je svakom jasno da ne postoje, a pred djecom se nikada nije govorilo o štrigunima, koji su likovi prica za odrasle.
Danas se štriguni i krsnici, u suvremenoj predaji, ne pojavljuju cesto, kad se pojave, vrlo su rijetko škodljivci, a najcešce ih se danas povezuje s iscjeliteljima, bioenergeticarima i osobama koje se bave alternativnom medicinom.
Zanimljiva istraživanja koja je Rudan predstavila u Kringi trebala bi se naci u knjizi koju priprema pa ce tako o nadnaravnim bicima i pojavama u istarskim predajama, u dogledno vrijeme, nešto više doznati i šira publika.