Nastavljajući obilježavanja velike obljetnice istarskog preporoditelja, biskupa porečko-pulskog i tršćanskog Jurja Dobrile, najprije izložbom u Poreču, a sada i znanstvenim skupom na pulskom Sveučilištu koje nosi njegovo ime, deset znanstvenika bavilo se ovim velikanom 19. stoljeća između položaja Istre i same Hrvatske u to doba u Austro-Ugarskoj Monarhiji i dijelova pod Kraljevinom Italije, ali u okolnostima susjednih zemalja u kojima žive Hrvati, poput u BiH kao dijelu Otomanskog Carstva.
O tim prilikama i oprekama govorili su akademik Petar Strčić, s posebnim naglaskom na Bansku Hrvatsku i na odjeke ilirskog pokreta za kojega je Dobrila znao da teško dopire do njegovog naroda u Istri i Kvarneru, te na Strossmayerovu ideju o južnoslavenstvu i odnosu s Franjom Račkim koji su u Dobrili imali odanog suradnika i preporoditelja od povjerenja. O toj vezi je govorila Maja Polić, a o Dobrilinom i Laginjinom nastojanju kako opstati u tim okolnostima i sačuvati nacionalno biće Nevio Šetić se osvrnuo na ulogu tiska kojega je Dobrila pokretao, od Naše sloge do molitvenika Oče budi volja tvoja, što je najbolji dokaz danas kako su te ideje pale na plodno tlo samostalne Hrvatske.
Stipan Trogrlić je rasvijetlio neke polemike između istarskih klerikalaca i liberala u povodu Dobriline 100. godišnjice smrti 1912. u Tinjanu, a koje su se vodile baš preko medija Naše sloge, Pučkog prijatelja i riječkog Novog lista koji su svaki iz svog svjetonazora kritizirali ili branili Dobriline ideje, posebno kad je bilo riječi o vjeronauku u školama, ili beskompromisnoj borbi za nacionalno osvješćivanje. Na tu temu se nadovezao i Giuseppe Cuscito iz Trsta koji je dao sliku talijanske strane koje je s nelagodom gledala na Dobrilinu afirmaciju hrvatskog puka i njegovo nacionalno osvješćivanje, odnosno kako su to izrijekom tvrdili ministri Ungero i Glaser da se radi o jednom "političkom fanatiku, zagovorniku slavenstva", ili naroda bez povijesti i kulture.
O okolnostima u kojima je Dobrila djelovao u Istri govorio je Mihovil Dabo na primjeru biskupove prve vizitacije u ljetu 1858. kada je ustanovio da je narod zapušten i gladan, a manjak klera je jedan od važnih glavni razlog tom stanju. Ilija Jakovljević pak podsjeća na Dobriline korizmene poslanice i njegov životni moto: Vjera, Crkva i Narod te odbacio sve pokušaje da se poljulja kod ljudi nada u vjeru kao ispravan put u život.
Tomislav Mrkonjić je tragove o biskupu tražio po Vatikanskim muzejima i uz neke poznate dokumente o imenovanju našao i jedan manje poznat, kako su prijatelji i biskupi Strossmayer i Dobrila bili zajedno u Vatikanu na I. koncilu što ukazuje na potrebu daljneg traganja. Alida Perkov je povezala Dobrilin poslanički status u bečkom Parlamentu s njegovim nastojanjem kako Istru gospodarski oživieti, a čak tri Dobriline uspješne interpelecije potvrđuju to nastojanje, između ostalog i traženje da se srede zemljišne knjige.
Prvi put je u Puli predstavljena i jedna knjiga o Dobrili "Dr. Juraj Dobrila - Glasnik istine, branitelj naroda i Crkve" (Rodoljub - Filantrop - Homo Politicus) Mladena Juvenala Milohanića i to na sveučilištu koje danas nosi njegovo ime, a o knjizi koju su izdali "Josip Turčinović" i IKD "Juraj Dobrila" Pazin govorio je rektor dr. Robert Matijašić, ističući kako danas ovdje studira oko polovice studenata i izvan Istre što je najbolja potvrda Dobriline dalekovidnosti. Ili, kako je to Trogrlić zaključio, držeći se njegovog nauka da sve što je novo istovremeno nije i najbolje, a sve staro odmah ne treba odbaciti.
Prvi primjerci uručeni su sadašnjem biskupu porečkom i pulskom Draženu Kutleši i biskupu u mirovanju Ivanu Milovanu. Skup se sutra nastavlja u Pazinu novim znanstvenih prilozima o Dobrili te o 100. obljetnici nastanka istarske himne Krasna zemljo Matka Brajše Rašana. (M. ĆURIĆ; snimio M. ANGELINI)