Dvadeset godina smotre pjevanja na tanko i debelo, isto toliko godina druženja kantadura iz svih krajeva Istre i isto toliko godina mijena istarskog socijalnog i društvenog tkiva. Jedinstvena smotra koja okuplja sve istarske narodne pjevače na tanko i debelo dogodila se u subotu na večer u Baratu.
Prvo se izdanje susreta istarskih narodnih pjevača na tanko i debelo dogodilo 1996. u selu Klarići, potom u Orbanićima da bi se od 2004. manifestacija udomaćila "za vajka" u Baratu, najveće selo Prikodrage. Kaže se preko jer između stoji limska Draga koja je nekad hranila na jednak način Žminjce, Kanfanarce i Prikodražane a danas je, nažalost, postala "amazonska prašuma". Porečani ne moraju preko, jednostavno do Svetog Lovreča i Selina stižu komotno, linearno do starog, prastarog Barata. Kaže se da današnji Istrani tragaju za izvorima, ili bolje traže potvrdu identiteta. U subotu, imali su priliku umočiti tijelo i glavu u tradiciju. Takve manifestacije zahtijevaju izuzetnu pažnju no, još je ljeto, još traje sezona i fešte na obali…
Nešto prije zalaska sunca, počele su pjesme na prostranom mjesnom igralištu (danas bi se reklo polivalentno igralište) uz prethodnu dirljivu plesnu egzibiciju mališana iz lokalnog kulturno umjetničkog društva Dvigrad. Ove je godine nastupilo devetnaest sastava, na baratskom trgu izmijenilo se preko sto izvođača, preko dva sata programa.
Akteri ovog dvadesetog izdanja "Zakantajmo istrijanske kante", su načelnik Kanfanara Sandro Jurman, višegodišnji voditelj programa Davor Ban i neumorljivi Daniele Pernić koji je nadzirao zvuk, rad mikrofona, tehnike... Teško je spomenuti sve izvođače, bitno je istaknuti da, unatoč krizi tradicije (od dijalekta pa do kanta), narodne se vrijednosti prenose pa smo u Baratu vidjeli i slušali nekoliko jako dobrih mladih kantadura. I dalje se pjevanje održava u obiteljskom krugu, bilo je tu dosta obiteljskih sastava iz Žminjštine, Barbanštine, Poreštine poput obitelji Sirotić iz Rajki sa najstarijim Đordanom, kćerkami Doriana i Diana te unuke Katija i Anđelina. Kada su mladi u pitanju vrlo su dobro odradili posao Emili i Danijel Radolović (brat i sestra) iz KUD Mendula iz Medulina. Neumorni Mauricio Mirković pratio je Željka Pekovića, potom Milana Milotića i Petra Brgića. Bili su tu i poznati Elio Babić i Marija Rojnić uz Rudolfa Dikovića. Izuzetno zanimljivo pjevanje ponudili su gosti iz Žejana, Žejanski Zvončari. Uz prepoznatljivu melodiju tekstovi se mijenjaju, tradicija se održava ali se teme prilagođavaju vremenu, naslovi ponuđenih pjesama govore upravo o tome: "Žito žela mala Jana", "Sjećaš li se kad si moja bila", "Ča se je zgodalo", "Doša Ive iz Novoga Grada", "Zaspaj Pave", "Tamo mi doli jedan brod", "Jedan brod mi plovi posred Jadrana"…
Na kraju je uslijedilo uobičajeno druženje uz fuže, pljukance i kapuz i friško vino. Za jelo se pobrinuo restoran Pod Ladonjom iz Žminja, unatoč umoru zbog Bartulje vlasnice lokale ponudile se izvrsnu kuhinju. Valja spomenuti i članove boćarskog kluba Barat i sve mještane koji su pomagali u realizaciji ove prave tradicijske fešte. (Elio VELAN)