Desetljeća prolaze, a ona i dalje živi po svome. Zato je publika i voli. To je pokazao i sinoćnji koncert u pulskoj Areni, Josipin prvi samostalni nastup nakon toliko godina radi čega se šalila da je konačno debitirala na ovoj pozornici. No, puno je utakmica u njenim nogama pa je, svašta je ona prošla pa joj ovo nije prvi dolazak ovamo. Sjetila se da je 1976. nastupila ovdje u rock operi "Gubec beg".
"Nisam sigurna da li vjetar puše kroz ove rupe ili ne?", našalila se. Dva i pol sata prošlo je u dobroj atmosferi, s nekih tri do četiri tisuće ljudi u parteru i stepeništu koji su uživali i s Josipom koja je bila raspoložena za pjevanje, ali i za priču.
- Vjerujte mi, ja sam imala noćne more u vezi ovog koncerta, priznala je u jednom trenutku, ponesena odličnom atmosferom, nakon što se uvjerila da je njena zebnja bila neopravdana. Bila je sretna, to se vidjelo, a i ekstravagantna kao i uvijek, posebno za ovu večer pripremila je kostim koji je nosila.
Bio je to njen debi u Areni, koji iako se održavao pod "aurom" njenog debi albuma "Dnevnik jedne ljubavi" iz 1973. Bila je to, kako kaže Ante Perković, prva konceptualna ploča u bivšoj Jugoslaviji.
Tek smo tri pjesme s ovog albuma čuli sinoć, ovo je bio izbor najboljeg iz skoro pola stoljeća duge karijere u kojoj je Josipa Lisac nanizala puno hitova da ih čak nije stigla niti sve izvesti.
Bile su tu "Magla", "Danas sam luda" ili "Hir hir hir". Popis je poduži, a dosta pjesama izvedeno je u verzijama različitim od onima kakvima smo ih navikli slušati na radiju. Pjesme su tako dobile još naglašeniji jazzerski i blueserski štih, što i ne čudi kada se zna da je, primjerice, za bubnjevima jedan Borna Šercar, iskusni jazzer.
Glazbenica je dala puno prostora svojim kolegama iz benda koji je vjerno prate već godinama. Bend čine čine basist Davor Črnigoj, gitarist Elvis Penava, klavijaturist Gojko Tomljanović te Josip Grah koji je svirao harmoniku i trubu. Svi su oni dobili priliku za kraći ili duži solo na svom instrumentu, a Josipa je imala i jednog gosta, maestra Mateja Meštrovića koji je svirao na velikom koncertnom klaviru, a s njim se nakratko vratila u dane "Gubec bega".
Koncert je bio posvećen Josipinoj karijeri, a ona pak sigurno ne bi bila takva da nije bilo pokojnog Karla Metikoša. Čovjeku koji je jedno vrijeme bio poznat kao Matt Collins i koji je 1957. u Zagrebu bezuspješno pokušavao izvoditi novi glazbeni stil, rock 'n' roll, koji nitko nije htio svirati, bila su posvećena tri kratka filma, isječka iz emisija HTV-a.
Susret s Josipom i njihova ljubav promijenila im je živote, privatne i javne te je iz te kemije rođena jedna uspješna karijera čiji su se rezultati mogli čuti sinoć. Danas Josipa Lisac pjeva o ljubavi, očito ispunjena ljubavlju prema čovjeku svog života.
Nakon tjedana velikih vrućina, Pula se u subotu probudila osvježena pa je i koncert u Areni protekao ugodno, bez sparine od koje se ne bi moglo disati. Kazala je Josipa kako su nakon svih tih vrućina odjednom najavili naglo osvježenje što je nju navelo na pronicljivi zaključak:
- Čovječe, pa ja sam osvježenje!
Ima nešto u tome. Josipa Lisac bila je na pop sceni onaj prvi ljetni povjetarac koji zapuše i malo rastjera vrućinu iako ona u intervjuima tvrdi da nije bila ispred svog vremena nego su drugi bili iza. Njeno gostovanje u Areni proteklo je uspješno, bio je to lijep završetak turneje, jedino je u prvoj polovici koncerta smetao malo mutan zvuk. (M. RADIĆ; snimio M. ANGELINI)