Promjenom vlasti na celu države pojavila se nova nada za žitelje s Valovina. Svaka nova vlast, naime, obecavala im je nešto, a realizirala - ništa. Za neke od stanara Valovina privremeni smještaj u bungalovima pretvorio se tako u 20-godišnji boravak.
- Svih ovih godina govorili su nam stvarno svašta. Na Valovinama sam od 1993. godine. Tada sam bio u mornarici i na Muzilu. Smještaj u bungalovima trebao nam je biti privremen, a onda su godine pocele teci. Cekali smo kadrovske stanove kao djelatnici Ministarstva obrane, potom kao umirovljeni branitelji, mnogi kao hrvatski ratni vojni invalidi, od Ministarstva branitelja, gradonacelnik je nešto posredovao, ali u konacnici se nije dogodilo ništa. Ministri se mijenjaju, kao i gradonacelnici, a mi smo još uvijek ovdje, gotovo u dahu nam je rekao Alen Selihar, kojeg smo zatekli u njegovom bungalovu na Valovinama.
No, da u kampu nije sve kako bi trebalo biti pricao nam još jedan dugogodišnji stanar Valovina, Josip Vukic, koji je, kako kaže, nekako pri kraju svog "križnog puta u kampu". Ministarstvo mu je odobrilo kredit od 49 tisuca eura za zemljište koje bi trebao dobiti za mjesec do najviše mjesec i pol dana, no tijekom dva desetljeca dugog staža u kampu svacega se nagledao.
- Ovo što se sada dogada u kampu nije u redu. Kroz ovaj kamp prošlo je 500-tinjak ljudi. Danas ih je 70-ak, odnosno oko 12 obitelji. No, svakodnevno se ljudi i danas useljavaju u bungalove, beskucnici koje cak i institucije šalju u kamp. Jedan je dvije godine živio u bunkeru i došao kod nas, drugom je izgorjela baraka pa je takoder došao, treci je došao iz Uljanika i on je stvarno lijepo uredio bungalov i održava okoliš... No, svi dolaze kod mene, a ja svima kažem da ne rade rusvaj, da ne dovode druge, ne drogiraju se i mogu biti tu. Dosad ih je, što znam, došlo šest, sedam. Bolje oni nego da se skupljaju narkomani! Ima i njih, ali daleko manje nego prije kada je to doista bio problem, istice Vukic.
Niže nam i druge primjere koje je zamijetio u kampu, a koji, po njemu, bacaju ljagu na sve umirovljene branitelje koji su još s punim pravom u kampu.
- Jedan je branitelj, primjerice, dobio stan u Umagu, ali je taj stan prodao, novce orocio i vratio se u bungalove, a cak je neke i iznajmio da mu ovo ljeto može doci rodbina. Rekao sam mu da to nije u redu, a on me otpilio rijecima da što to mene briga?! Onda imate slucaj osobe koja ima kucu u blizini kampa, a iznajmila je bungalov kao vikendicu, za rod i buduceg zeta... Tako da doista i ne znam koliko je zapravo stanovnika Valovina, ali još je tužnije što nikoga nije briga što se ovdje radi. Ja bih prije kod takvih useljavanja zvao i policiju i Herculaneu i Vodovod, ali to sada nikoga ne dira pa sam i ja odustao. No, svi znaju da su tu dok smo tu i mi, branitelji koji imamo pravo na to, gotovo u dahu ispricao nam je Vukic.
- Placamo odvoz smeca, telefon, struju, ali HRT pretplatu i vodu ne placamo. Godinama unazad bilo je još i gore, "sve je džaba" govorili su stanari i bilo im je dobro, nitko nije mario za ništa. Potom su nam uveli brojila za struju pa smo poceli placati, uveli smo si telefone pa placamo i njih, ja placam MAXtv, ali vodu nitko ne placa jer kažu da je jedno brojilo pa se, kao, ne može razdvojiti potrošnja. Sve je to toliko nonšalantno, a ispaštamo jedino mi, jer drugi znaju da dok traje-traje, istaknuo je Vukic. (Piše Sandra ZRINIC TERLEVIC; Snimio Milivoj MIJOŠEK)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU