Kad su Zorana Milanovića u srijedu u Zadru pitali da komentira kako to da je 30 veleposlanika stiglo u središnjicu HDZ-a na sastanak koji je s njima organizirao novi šef HDZ-a Andrej Plenković, on je odgovorio:
»Kao da smo u 1997. godini, kao da smo zemlja pod monitoringom. Ja s veleposlanicima razgovaram jako selektivno, prije 13 godina prestao sam biti diplomat i postao političar i državnik, a ćato možete biti uvijek. Poštujem tu struku i dolazim iz nje, ali ne zovem ih na sastanke, jer kad ste u politici, onda se ponašate kao lider, ne kao činovnik«.
Naravno da se to nije svidjelo Plenkoviću. On je onda u intervjuu Novoj TV rekao da se vidi iz Milanovićevog nastupa da je svakim danom sve veći stupanj nervoze i panike, otkad se on kandidirao za predsjednika HDZ-a. U zadnja tri tjedna od kada je on kandidiran rejting HDZ-a, kaže Plenković, porastao je za 31,6 posto.
»Ovakav je komentar promašen. Nije samo pokazao da nije dobro komunicirao s predstavnicima stranih država kad je bio predsjednik Vlade nego je donio Lex Perković prije ulaska u EU, poslije čega smo došli pod prijetnju obustave novca za Schengen. Znam puno bolje od njega što činiti sa stranim predstavnicima«, komentirao je novi šef HDZ-a.
To su bila prva prava iskrenja između starih poznanika i kolega iz Ministarstva vanjskih poslova iz 90-ih godina, a sada glavnih konkurenata na osvajanje vlasti u rujanskim prijevremenih parlamentarnim izborima – Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića.
Plenkovićeva računica da je on, htio je reći svojom zaslugom, dignuo HDZ-ov rejting za trećinu i na svaka tri glasača HDZ-a privukao još jednog, previše su smjela i pretjerana. Istina je da je, prema posljednjem Crodemoskopu, HDZ na samom početku mjeseca bio pao na 21,3 posto, a sada se po istraživanju Crobarometar vratio na 28,2 posto, no pad HDZ-a na 20-21 posto uvijek je samo incidentalan i nikad, ni u najozbiljnijim slučajevima gubitka vlasti, ne traje više od mjesec-dva.
Ostali praznih ruku
Istina je da je izvjesno iznenađenje kako se HDZ brzo vratio nakon Karamarkovog potopa vlastite Vlade i stranke. Plenković u tome ima velike osobne zasluge jer se prikazuje kao novo lice, skoro u svemu potpuno drukčije od nesposobnog Karamarka.
Nezadovoljstvo »autentičnih« hadezeovaca zbog Plenkovićeve intelektualizacije, europeizacije i deustašizacije stranke je i dalje prisutno i snažno, ali oni ne smiju i nemaju što reći, sve dok to novo Plenkovićevo lice HDZ-a vraća povjerenje i okuplja birače.
S te strane, za HDZ je dobar potez da ide sam na izbore i na taj način marginalizira ekstremnu desnicu čije je predstavnike Karamarko rado okupljao, na njih se oslanjao i više nego na ljude u vlastitoj stranci i koji su mu faktički bili glasnogovornici.
HDZ na taj način uređuje odnose sa svojim partnerima da im tek tu i tamo prepušta, odnosno osigurava poneko mjesto, jedno ili najviše dva ukupno. Ukupno ih neće biti više od pet ili šest, sva druga saborska mjesta ostaju HDZ-u. Ako HDZ osvoji vlast, ni s kim, osim s poslijeizbornim koalicijskim partnerima, neće je morati dijeliti, niti u Vladi niti u ministarstvima niti u javnim poduzećima.
Sjećamo se nezadovoljstva u HDZ-u zato što Karamarko nije mario za vlastite HDZ-ove kadrove, nego je i ministarska mjesta dodjeljivao skoro isključivo prema brifinzima iz Sheratona, svojim prijateljskim vezama ili ideološkim bliskostima. Oni koji su zadužili stranku, ostajali su praznih ruku.
Sada bi izvjesnu nesklonost prema za njih previše liberalnoj politici koju vodi, Plenković mogao platiti s više mjesta za pouzdane HDZ-ove kadrove. Aranžman s partnerima je takav da im osigurava mjesto u pojedinim izbornim jedinicama, ali dakako ti partneri ne konkuriraju HDZ-u u drugim izbornim jedinicama. To je dobar potez zbog imidža i pokušaja stvaranja tog novog lica HDZ-a.
Glavni motiv Plenkovića i njegove ekipe jasan je. HDZ se želi otarasiti ekstremne desnice koju je Karamarko marljivo okupljao kako bi promijenio opći svjetonazor Hrvatske i u konačnici pokušao čak rehabilitirati NDH.
Što tko radi?
Svi mi koji znamo sva dosadašnja lica HDZ-a ne možemo u to novo lice nikako povjerovati, ali javnost reagira i na face liftinge i na lijepe riječi, a na koncu to resetiranje donosi ipak i novi sadržaj. I ono što je važno, sposobni vođa nameće članstvu svoje ideje, on prevodi i može utjecati i na predrasude, stajališta, čak i svjetonazore. Na koncu konca, nije niti važno što tko misli, nego što tko radi i kako djeluje.
Iako je do 13. kolovoza kad bi najvjerojatnije trebao biti posljednji dan za predaju izbornih lista još daleko, prijeizborna scena ocrtava se sve jasnije.
Narodna koalicija u kojoj su SDP, HNS, HSS i HSU sastavljena je i vrlo skoro bit će potpuno utanačene liste. Prema posljednjem istraživanju Ipsosa Crobarometar SDP ima rejting 29,2 posto, HSS 2,7 posto, HNS 1,3 i HSU jedan posto. Oni još sigurno računaju na IDS koji izvjesno poslije izbora neće koalirati s desnicom.
IDS, kao i na prošlogodišnjim izborima ide zajedno s PGS-om i s Listom za Rijeku.
HDZ, dakle, u pojedinim jedinicama ide s malim partnerima, ali u principu sam. Ipak, u srijedu je tehnički ministar Darko Horvat bacio svima bubu u uho o mogućnosti prijeizborne koalicije HDZ-a i Mosta. To zasad ipak zvuči nevjerojatno, ali – moguće je.
Prije svega, svi u HDZ tvrde da će poslije izbora koalirati s Mostom jer im je to prirodni svjetonazorski partner, iako je »stari HDZ« upravo srušio jednu takvu zajedničku vladu. A što više spominju kako će s Mostom u koaliciju, to više utapaju isti taj Most, a kako bi oni sami u tom desno-centrističkom biračkom tijelu dobili što više glasova.
RIMAC: BIRAČI ĆE POKUŠATI IZBJEĆI NOVU PAT-POZICIJU
Počelo se žestoko pucati iz svih oružja. Afere se nižu, s jedne strane ima napada na SDP i manje napada na HDZ, s obzirom da je Plenković relativno nov u domaćoj politici. To mu daje prednost. Kad bi HDZ išao s Mostom u prijeizbornoj koaliciji, to bi predstavljalo prednost za HDZ, ali i svojevrsni rizik za Most. To je novost. Mostu Plenković puno više odgovara nego Karamarko, ali gdje bi to završilo što se Mosta tiče, vrlo je upitno, s obzirom na njihove procjene što bi donijela ta koalicija, a što s njom gube, kaže nam dr. Ivan Rimac, analitičar, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.
On smatra da nije izvjesno da bi Mostu prijeizborna koalicija s HDZ-om popravila rejting, prije bi se moglo dogoditi da im pokvari rejting. S druge strane, ako se ne udruže te dvije opcije, Most ima manje šanse da profitira, jer izborni zakon ipak favorizira pobjednika u izbornoj jedinici. Pobjednik u više izbornih jedinica ima veću šansu da dobije koji mandat više, od onih izgubljenih glasova ispod izbornog praga.
Rimac komentira da se HDZ na ovaj način oslobađa balasta vrlo problematičnih političara koji su bili dobrodošli u Karamarkovo vrijeme jer su branili njegove ekstremne stavove. HDZ je dakle zaokrenuo prema centru, međutim HDZ će vjerojatno postaviti osigurače da mu se ta krajnja desnica ne raspe. U prvom redu, kroz kandidiranje Hasanbegovića i drugih ekstremnih političara iz svojih redova. I koalicija s Ružom Tomašić bi također trebala povući dio pravaškog tijela.
– Priča s Narodnom koalicijom se pomalo ispuhala i sada treba ići s nečim novim. Milanović je sada krenuo paljbom iz teškog naoružanja. Kako će paljba završiti to je teško reći. Sigurno će biti i novih afera, ovisi samo kako će koja biti prezentirana u javnosti, kaže Rimac.
Što se tiče HDZ-a, afere su bile vezane uglavnom uz Tomislava Karamarka. Sada ostaje pitanje što HDZ realno nudi. Oslanjaju se na Zdravka Marića, na neku poreznu reformu, sve drugo je prepušteno ideji da Plenković izgleda uljuđeno, europski i da bi to trebalo biti nešto novo.
Rimac smatra da će glasači, kad budu razmišljali o trećim opcijama, imati u vidu i iskustvo s Mostom, odnosno razmišljat će o tome mogu li te opcije postati blokirajući element u političkom životu koji bi nas opet mogao dovesti u pat-poziciju i ponavljanje izbora.
»Nova« pravaška desnica će dobiti pokojeg zastupnika. Karamarko je otvorio prostor za njihovo bučno javno prezentiranje. Kad se jednom otvori taj prostor, njega nije više lako zatvoriti.
Može se dogoditi, prognozira Ivan Rimac, da u Saboru budemo imali puno malih, rascjepkanih skupina. On upozorava još i na to da je ispitivanje javnog mnijenja u vrijeme godišnjih odmora gotovo nemoguća misija jer je mnogo građana nedostupno, osobito starije populacije. Tek istraživanja poslije 20. kolovoza počet će davati stvarnu sliku. (Zdenko DUKA)